Naučna studija: Stvaranje "Superkontinenta" može učiniti Zemlju nenastanjivom za 250 miliona godina
Masovno izumiranje prvenstveno bi bilo uzrokovano toplinskim stresom kao rezultatom veće vulkanske aktivnosti koja bi u atmosferu stavila dvostruko više ugljičnog dioksida od trenutnih razina, starijeg sunca koje bi emitiralo više zračenja i opsega kopnenih pustinja u tropima.
Očekuje se da će superkontinent Pangea Ultima poprimiti oblik kada se svi sadašnji kontinenti spoje zajedno u dalekoj budućnosti. Rad, koji je objavljen u ponedjeljak u časopisu Nature Geoscience, prvi je pokušaj modeliranja koliko bi klima mogla postati ekstremna zbog tog geološkog preuređivanja.
Korištenjem klimatskog modela UK Met Officea i superkompjutera Univerziteta u Bristolu, simulacija je također pružila tektonske naznake prošlih događaja izumiranja i podatke koji bi mogli biti od koristi astronomima koji traže druge nastanjive planete.
U eri Pangea Ultima očekuje se da će temperaturni ekstremi biti dramatični, s više vlage nego sada duž obala i ekstremno sušnim uvjetima u golemim kopnenim pustinjama. U ovom bi svijetu globalne temperature mogle narasti za 15 stepeni (i do 30 C na kopnu) iznad predindustrijskih razina, što bi vratilo svijet na ekstremnu vrućinu kroz koju je posljednji put prošao u razdoblju perm-trijas, prije 260 miliona godina, kada je više od 90 posto vrsta iskorijenjeno. Dugotrajna razdoblja vrućine iznad 40 stepeni bila bi izvan razina tolerancije mnogih oblika života.
Sisavci su najveća svjetska priča o evolucijskom uspjehu, posebno od smrti dinosaura tokom posljednjeg velikog izumiranja, ali sposobnost sisavaca da se prilagode toplini možda je prespora. To uključuje i ljude koji su na Zemlji relativno kratko vrijeme.
Hominidi su se pojavili prije otprilike 6 miliona godina kada je svijet bio mnogo hladniji nego što je bio tokom razdoblja dinosaura. Iako se naša vrsta razvila nevjerojatno brzo, suočili bismo se s ogromnim izazovima u eri Pangea Ultima, pod pretpostavkom da prebrodimo sadašnju samoprouzročenu klimatsku krizu i masovno izumiranje drugih vrsta.
Osim izravnih utjecaja vrućine, došlo bi do ozbiljnih problema s opskrbom hranom zbog propadanja vegetacije. U radu se navodi da većina biljaka postaje pod stresom na temperaturama višim od 40 stepeni i da se potpuno pokvare ako su dugotrajno izložene 60 stepeni.
Glavni autor rada, Alexander Farnsworth sa Univerziteta u Bristolu, rekao je da je mogućnost još jednog izumiranja, koje uključuje i ljude, otrežnjujući podsjetnik na prolaznost.
“Zemlja ima vrlo promjenjiv okoliš. Ljudi su vrlo sretni s onim što sada imamo i ne bismo trebali gurati vlastitu klimu dalje od hladnije klime kroz koju smo evoluirali. Mi smo dominantna vrsta, ali Zemlja i njena klima odlučuju koliko će to trajati. Svako može nagađati što slijedi. Dominantna vrsta bi mogla biti nešto potpuno novo", kazao je.
Autori priznaju da njihova predviđanja imaju visoku razinu neizvjesnosti zbog ultradugoročnog vremenskog okvira, ali se nadaju da će studija, koja je pokrenuta tokom pandemije, pružiti korisne uvide u događaje masovnog izumiranja u prošlosti i moguću nastanjivost drugih planeti.
Do sada, kada su astronomi skenirali udaljene galaksije u potrazi za planetima koji bi mogli pružiti alternativni dom ljudima, uglavnom su razmatrali udaljenost od najbližeg sunca i prisutnost vode. Nova studija pokazuje da je tektonika također važan čimbenik u određivanju klime planeta.
"Kad bi Nasa mogla poslati svemirski šatl samo na jedan planet, onda bih izabrao onaj koji nema superkontinent. Bolje imati više kontinenata raštrkanih uokolo, kao što je sada slučaj na Zemlji", kazao je naučnik.