Naučnici u DNK starom 4.000 godina otkrili prve dokaze kuge u Velikoj Britaniji
Slučajevi Yersinia pestis datiraju prije 4.000 godina, navodi se u članku objavljenom u utorak u časopisu Nature Communications.
Bakterijska DNK je hiljadama godina starija od najstarijeg soja otkrivenog prije ovog najnovijeg otkrića. Taj soj, identificiran 2018. na groblju poznatom kao Edix Hill u Cambridgeshireu, potiče od prije 1.500 godina, prema vodećem autoru studije Pooji Swali, studentu doktorskih studija u laboratoriji Skoglund na Institutu Francis Crick u Londonu.
Uzorci bakterija koje izazivaju kugu pronađeni su na dva različita masovna groblja: jedno u jugozapadnoj Engleskoj u okrugu Somerset i drugo u sjeverozapadnom okrugu Cumbria, blizu granice Engleske i Škotske.
Udaljenost između lokaliteta ukazuje na to da je bolest bila rasprostranjena tokom kasnog neolita i bronzanog doba, rekao je Swali.
"Dokazi široko rasprostranjenog prijenosa na tako ogromnom prostornom području u samo nekoliko vijekova su veoma interesantni i čini se da su jedan od aspekata brzog kretanja ljudi, tehnologija i ideja tokom ovog perioda“, rekao je dr. Benjamin Roberts, vanredni profesor arheologije koji istražuje kasniju evropsku prahistoriju na Univerzitetu Durham u Ujedinjenom Kraljevstvu. On nije bio uključen u studiju.
Tim je uzeo uzorke iz skeletnih ostataka 34 osobe na dvije lokacije, navodi se u studiji.Istraživači su izbušili zube ovih ljudi i izvukli zubnu pulpu, koja može uhvatiti ostatke DNK zaraznih bolesti.
"Sposobnost otkrivanja drevnih patogena iz degradiranih uzoraka, od prije hiljadama godina, je nevjerovatna. Ovi genomi nas mogu informirati o širenju i evolucijskim promjenama patogena u prošlosti, i nadamo se da će nam pomoći da shvatimo koji geni mogu biti važni u širenju zaraznih bolesti", objasnio je Swali.
Koristeći genetsku analizu, istraživači su utvrdili da su postojala dva različita perioda kada se kuga pojavila u Britaniji: bolest se pojavila prije oko 4.000 godina i ponovo prije oko 1.500 godina, rekao je dr. Lee Mordechai, viši predavač historije na Hebrejskom univerzitetu iz Jerusalima, koji nije bio uključen u studiju.
Kada je u pitanju bolest, postoji mnogo toga što naučnici još uvijek ne znaju - uključujući kako se širila, rekla je Swali.
Soj Yersinia pestis pronađen na grobnim mjestima nije sadržavao gen koji bi mu omogućio širenje buhama, osobinu koju posjeduje soj koji je izazvao pandemiju poznatu kao Crna smrt koja je kasnije poharala srednjovjekovnu Evropu u 14. stoljeću.
I nauka možda nikada neće zaista saznati težinu kuge prije 4.000 godina kada je riječ o ljudima, rekao je Roberts.
Istraživači ne mogu reći da li bi bolest uzrokovana bakterijom bila blaga ili smrtonosna, dodao je. I činilo se da su pojedinci na lokaciji u Somersetu umrli od traume, a ne od bolesti, prema istraživanju.
“Iskušenje je uvijek teoretizirati apokaliptični srednjovjekovni scenario crne smrti, ali to jednostavno ne možemo opravdati dokazima koje imamo”, rekao je Roberts.
Nalazi pokazuju važnost zajedničkog rada naučnika u različitim disciplinama, kao što su arheolozi i paleogenetičari radili u ovom radu, rekao je Mordechai.
Nova analiza baca svjetlo na misteriozni izvor Crne smrti Izvještaj također pokazuje da masovni prijenos bolesti datira još iz prahistorije, dodao je.
"Nedavne pandemije kao što su Covid, AIDS ili španski grip su nedavni slučajevi fenomena koji se ponavlja", rekao je Mordechai u mejlu.
I dok postoje historijski zapisi o izbijanju kuge, drevni DNK bi nam potencijalno mogao dati pogled i dalje u prošlost, rekla je Swali.
“Buduća istraživanja učinit će više da razumiju kako su naši genomi reagirali na takve bolesti u prošlosti i evolucijsku utrku u naoružanju sa samim patogenima, što nam može pomoći da razumijemo utjecaj bolesti u sadašnjosti ili u budućnosti”, rekla je. u izjavi.
