Ciklus "Naša baština"
19

Predavanje u Brusa bezistanu: Rimski grad Aqua S spava samo metar ispod kompleksa hotela na Ilidži

F. H.
Salmedin Mesihović
Salmedin Mesihović
Sinoć je publika u Brusa bezistanu, depandansu Muzeja Sarajeva, na četvrtom javnom predavanju iz ciklusa "Naša baština“ saznala mnogo novih podataka, zanimljivosti i informacija o arheološkim potencijalima o rimskom gradu Aquae S., koji se prostirao na teritoriji današnje Ilidže i šire.

Predavači su bili: muzejski kustos dr. Edin Veletovac, koji je dao historijski pregled razvoja rimskog grada Aquae S, dok je prof. dr. Salmedin Mesihović (Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu) govorio o arheološkim ostacima ovoga grada, o nepokretnoj i pokretnoj građi koja je pronađena prilikom arheoloških iskopavanja u periodu od kraja 19. stoljeća do danas.

Veliki dio pokretne građe koja je nađena za vrijeme arheoloških iskopavanja na ovom području 50-ih godina prošloga stoljeća čuva se u Muzeju Sarajeva i u Zemaljskom muzeju jer je upravo Muzej Sarajeva bio pokretač, organizator i finansijer ovih istraživanja i iskopavanja koje je provodio prof. Esad Pašalić.

Prof. dr. Salmedin Mesihović je na veoma plastičan i iscrpan način govorio o dosadašnjim nalazima koja na nedvosmislen i argumentiran način govore o tome da je ovaj rimski grad bio utvrđen bedemima kao fortifikacijskim odbrambenim zidinama i da je imao sve upravne, vojne i civilne objekte koji su specifični za graditeljsku praksu rimske države.

Navodeći tačne lokacije na kojima se prostire ovaj grad, publika je saznala da ispod sadašnjeg hotela Bosna i drugih hotela i fontane na Ilidži, počev od Rustem-pašinog mosta donjim tokom Željeznice, u radijusu od 300 dunuma, spava jedan čitav grad koji je, sudeći po nalazima, nastao prije dvije hiljade godina i imao nekoliko hiljade stanovnika.

Brojni spomenički ostaci se mogu i danas vidjeti kako izranjaju iz tla, a o kojima niko ne vodi računa.

Zadnja georadarska snimanja ovog terena izvršena su 1979. godine, koja su napravili stručnjaci iz Instituta u Beogradu, ali se do tih podataka došlo tek nedavno, i veoma su važna jer nam otkrivaju

topografske značajke područja i materijalne ostatke. Snimci pokazuju sedam objekata koji se nalaze na svega 80 cm ispod zemlje. Nova bi snimanja savremenom tehničkom opremom omogućila istraživačima potpuniji uvid u stanje na terenu, detekciju objekata pod površinom, njihova svojstva i dr.

Mnogi rimski građevinski objekti koji su "isplivali“ iz zemlje, poslužili su novim graditeljima koji su ih koristili u različite svrhe i u njega ugrađivali nove materijale.

Prof. Mesihović ističe da je vidio jedan rimski građevinski objekat sa betonskom armaturom iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Sve to govori o maćehinskom odnosu prema našoj dalekoj prošlosti koja bi svugdje drugo u svijetu predstavljala kulturni i turistički potencijal, i poligon za kontinuirana istraživanja, ali ovdje se čini samo kao balast koju treba ukloniti i pustiti da ostane zatrpana.

Primjer za nebrigu o historijskom naslijeđu je događaj iz 2022. godine, kada su arheolozi Muzeja Sarajeva sa kolegama iz drugih institucija na obali Željeznice u Lužanima identificirali postojanje jednog rimskog spomenika iz 4. st. n.e. kojeg do tada naučna javnost nije opisala, a riječ je upravo o spomeniku iz rimskog grada Aquae S.

Tražili su da se spomenik prebaci u Muzej Sarajeva kako bi se na propisan način zaštitio, ali to su nadležne vlasti odbile smatrajući da spomenici trebaju ostati "in situ“. Nedugo poslije zahtjeva Općini Ilidža ovaj spomenik je netragom nestao (!) i do danas nije pronađen!

U narednom periodu bi trebalo poduzeti hitne mjere zaštite preostalih rimskih spomenika na ovom području, i nadasve nastaviti tamo gdje se stalo s arheološkim iskopavanjima. Tome treba da prethode nova geološka ispitivanja tla i snimanja najsavremenijim radarskim tehnologijama.

Institut za arheologiju u Sarajevu takva snimanja može izvršiti i sigurno bi nam ona otkrila kakvi su to sve arhitektonski objekti rimskog grada ispod zemlje, otkrili bi nam ulice, javna kupatila, forume, pijace, hramove, atrije, cijevi za vodu i druge objekte, što bi moglo da predstavlja projektni zadatak za buduće generacije istraživača, ali pitanje ishodovanja dozvola, preklapanja nadležnosti i kompliciranog sistema, sve to stavlja na dugo čekanje.

Ova tema se pokazala veoma intrigantnom i potakla je posjetitelje da postavljaju pitanja i učestvuju interaktivno u predavanju.