Univerzitet u Edinburghu, gdje je Wright radio kao profesor sve do odlaska u penziju 2012. godine, objavio je vijest o njegovoj smrti.
Dolly je bila prvi uspješno klonirani sisar iz odrasle somatske stanice, čime je demonstrirana održivost prijenosa jezgre somatskih stanica (SCNT). Kontroverzna prekretnica pomogla je u stvaranju puta za današnja istraživanja regenerativne medicine.
Wilmut je rođen 1944. godine, otkrio je interes za biologiju dok je pohađao školu u Scarboroughu, a kasnije je na Univerzitetu u Nottinghamu promijenio smijer s poljoprivrede na nauku o životinjama te tako započeo rad po kojem je postao poznat. Njegov doktorat na Univerzitetu Cambridge je nagovijestio kasnija otkrića, a fokusirao se na "očuvanje sjemena i embrija za zamrzavanje". Godine 1972. je postao prvi naučnik koji je uspješno zamrznuo, odmznuo i surogat majci prenio teleći embrion nazvan Frostie. Njegov rad na Institutu Roslin u Edinburghu nastavio je pomicati granice životinjske genetike. Nastojao je stvoriti modificirane ovce koje bi proizvodile mlijeko s proteinima, a koji bi mogli liječiti ljudske bolesti. Godinu dana prije Dolly, uspješno je klonirao dva jagnjeta Megan i Morag, čije su ćelije uzete iz embriona ovaca.
Rođenje Dolly 1996. godine označilo je prvo uspješno kloniranje sisara iz odrasle ćelije. Naučno revolucionarna objava je također izazvala medijsku buru dok su se sručnjaci i posmarači borili s etičkim implikacijama sisara proizvedenih u laboratoriju. Konkretno, mnogi su se pitali koliko dugo će proći do kloniranja ljudi. Vjerske grupe su optužile istraživače da se "igraju Boga". Čak i oni koji su se više fokusirali na svijet prirode nego na natprirodno, brinuli su se zbog potencijala stvaranja "dizajnerskih ljudi".
Dolly je dokazala da se ćelije mogu stvarati za "kopiranje" životinje od koje potiču, ali je Wilmutov sljedeći eksperiment dokazao da se i one mogu mijenjati. Polly je rođena 1997. godine kao prvi genetski modificirani klonirani sisar. Wilmutov tim je spojio gene domaćina s ljudskim genom kako bi stvorio ovcu koja bi proizvodila protein koji nedostaje ljudima s hemofilijom. Polly je bila ujedno i posljednji Wilmutov eksperiment s kloniranjem.
U narednoj deceniji je naučnik radio na Univerzitetu Edinburgh fokusirajući se na korištenje kloniranja za stvaranje matičnih ćelija u svrhu regenerativne medicine. Proglašen je vitezom 2008. godine, a u penziju je otišao 2012. Šest godina kasnije mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest, nakon čega je postao pokrovitelj novog istraživačkog programa na univerzitetu koji radi na usporavanju napredovanja bolesti uz pomoć terapija sljedeće generacije.
Iza Wilmuta su ostali supruga Sara, djeca Helen, Naomi i Dean te petero unučadi, Daniel, Matthew, Isaac, Tonja i Tobias.
