Fotografije prikazuju planetu u zagrljaju ekstrema, otkrivajući detaljne poglede na trajnu tamu omeđenu rubovima kratera, koje obasjava beskrajna dnevna svjetlost. Vjeruje se da unutar tih sjena leži sloj leda, koji čuva tragove onoga što bi nam moglo pomoći da bolje razumijemo prošlost Merkura i potencijalno njegovu budućnost.
"U narednih nekoliko sedmica će tim BepiColombo naporno raditi na otkrivanju što više Merkurovih misterija na osnovu podataka ovog preleta", izjavio je Geraint Jones iz ESA-e.
Nakon što je kompletirala svoj set gravitacijskih asistencija, misija će ući u novu fazu i pripremiti se za prikupljanje podataka 2027. godine.
"Glavna faza misije sonde BepiColombo bi mogla početi tek za dvije godine, no šest preleta Merkura su nam dali izuzetno vrijedne informacije o ovoj slabo istraženoj planeti", objasnio je on.
Merkur je neobična sfera stijena, nešto je veći od Mjeseca, a orbitira unutar kosmičkog "brka" našeg Sunca na prosječnoj udaljenosti od otprilike 58 miliona kilometara. Očišćena radijacijom i erodirana solarnim vjetrom, njegova atmosfera je siromašni film gasa koji se neprestano obnavlja dok meteoriti i plazma razdiru njegovu "kožu".
U podne temperature mogu dostići i 430 stepeni, a bez značajne atmosfere za širenje i zadržavanje toplote, skrivene pukotine i hladnoća pred svitanje mogu dosegnuti niske temperature do minus 180 stepeni.
Ispod površine se nalaze tajne o kojim se može samo nagađati. Mehanizmi odgovorni za misteriozno magnetno polje, velika količina ugljika koji može formirati debeli sloj dijamana, neka vrsta aktivnosti koja bi mogla uzrokovati postepeno smanjenje planete...
Sonda BepiColombo je lansirana u oktobru 2018. godine i ima zadatak da prikuplja podatke o Merkurovom magnetizmu, plinovitoj egzosferi i površinskim karakteristikama, što bi moglo pomoći da se objasne ove neobičnosti i još mnogo toga.
Kamere sonde su zabilježile veličanstvene fotografije ne samo unutrašnje površine planete, nego i vrhove oblaka Venere.
Astronomi su zajedno s ovim fotografijama dosad skupili dokaze o svijetu koji vremenom postaje mračniji, a postoje i dokazi i provremenom podmlađivanju, kao i historiji vulkanskih erupcija.
Na jednoj fotografiji je Nathair Facula, dokaz jedne od najvećih vulkanskih eksplozija na Merkuru. Ova karakteristika je obilježena otvorom prečnika od nekih 40 kilometara. Blizu je i krater Fonteyn, koji se formirao prije 300 miliona godina.
Sonda će se vratiti do Merkura 2026. godine kako bi ispustila ESA-in Mercury Planetary Orbiter te Mercury Magnetospheric Orbiter japanske svemirske agencije JAXA-e. Cilj je tokom 2027. godine prikupljati podatke iznad planete s različitih visina i orijentacija.
Nijedna od letjelica neće prići bliže površini planete od 480 kilometara, ali će to ipak biti najbliže što ćemo vidjeti Merkur.
