Satelit je Zemlju napustio prije pet godina, a kako bi usporio svoj prilazak planeti, aktivirane su rakete. Svi pokazatelji su potvrdili da je manevar kočenja obavljen uspješno.
Naučnici planiraju koristiti sondu za analizu unutrašjnosti planete. Oni vjeruju da struktura i hemijski sastav planete kriju tajnu o formiranju velikog svijeta prije četiri i po milijarde godina.
Inžinjeri su upozorili da je paljenje motora bilo rizično. Ranije se ni jedna letjelica nije približila Jupiteru, jer njegova radijacija može uništiti nezaštićenu elektroniku. Jedan proračun je pokazao da će Juno nakon ulaska u orbitu biti izložen dozi radijacije milion puta većoj od one koja se koristi za rendgensko snimanje.
No, sonda posjeduje štit od titanija, a raketa je tokom 35-minutnog rada funkcionisala savršeno. Još uvijek postoji opasnost od radijacije, ali sonda može pripremati svoje instrumente za analizu onog što se nalazi ispod Jupiterovih oblaka.
Juno je po ulasku u orbitu počeo svoj put oko planete, koji će trajati 53 dana. Drugo aktiviranje raketnog motora je planirano u oktobru, a ono će skratiti put oko planete na samo 14 dana. Sonda će tada letjeti nekoliko hiljada kilometara iznad oblaka i koristit će osam instrumenata, kao i kameru. Mjerit će kompoziciju, temperaturu, kretanje i ostalo. Prioritet je ustanoviti postojanje kisika koji se vezuje za vodu.
"Koliko vode Jupiter ima će nam reći mnogo o tome gdje je planeta formirana. Mislimo da nije formiran tamo gdje se nalazi danas, nego dalje, ili bliže. Također, saznat ćemo više i o formiranju Sunčevog sistema", objasnila je članica NASA-inog tima Candy Hansen.
Zadatak sonde je i da riješi dilemu da li planeta ima čvrsto jezgro ili gasovi dosežu do njenog centra. Također, cilj naučnika je da saznaju više od Velikoj crvenoj pjegi, dugovječnoj ogromnoj oluji.
NASA planira koristiti sondu do februara 2018. godine, nakon čega će biti odbačena u atmosferu Jupitera.
Poletjela je 2011. godine iz Cape Canaverala na Floridi pričvršćena za raketu Atlas 5.
