Sredozemno more je u potpunosti iščezlo, a onda se dogodila kataklizmična poplava
Ispod tirkiznih voda Sredozemnog mora leži sloj soli debeo i do 3,2 km. Ovo je jedan od rijetkih tragova drevnog Sredozemnog mora koje je iščezlo prije nekoliko miliona godina. Pojedini naučnici vjeruju da je čitavo more u jednom razdoblju tokom davne prošlosti u potpunosti isparilo i osušilo se kao pustinja Sahara na jugu.
Desetljećima dugo istraživanje nije razotkrilo misteriju nestanka mora, niti bujice koja ga je vratila. Ponovno punjenje Sredozemnog mora koje se dogodilo prije gotovo pet miliona godina možda je bila najveća poplava u historiji naše planete. Prema procjenama, slapovi vode koji su ispunili korito iščezlog Sredozemnog mora su bili 500 puta veći od toka rijeke Amazone.
Daniel Garcia-Castellanos s Instituta za zemaljske nauke Jaume Almera u Barceloni vodio je tim stručnjaka koji su pronašli sedimentne naslage nastale nakon kataklizmične poplave. Da nje nije bilo, ne bi došlo ni do povezivanja s Atlantskim okeanom, pa Sredozemno more kakvo nam je poznato danas ne bi postojalo.
Sredozemno more je žila kucavica kada je u pitanju cirkulacija vode na globalnom nivou. Njegova povezanost s Atlantikom utječe na klimu i obrazac po kojem nastaju oluje, piše National Geographic.
Poplava kakvu svijet nije vidio
Kiše i rijeke nisu dovoljne da napoje Sredozemno more danas. Jedini pouzdani izvor vode je Atlantski okean, povezan Gibraltarskim tjesnacem između Španije i Maroka. Postoji vjerovatnost da je prije nekoliko miliona godina pomicanje tektonskih ploča izazvalo podizanje zemljišta, čime je veza između Mediterana i Atlantika prekinuta. Prije oko 6 miliona godina, sol u Sredozemnom moru počela se nagomilavati, jer nije imala gdje otići. Soli je bilo u tolikoj količini, da bi svaki čovjek na svijetu imao dovoljno da napuni Veliku piramidu u Gizi.
Naučnici vjeruju da je more gotovo u potpunosti iščezlo u to vrijeme. Između Atlantskog okeana i ispražnjenog korita mora je ležala samo tanka prevlaka, gdje se danas nalazi Gibraltarski moreuz. Prije gotovo 5.3 miliona godina, ogromna poplava probila je prevlaku i ponovo povezala okean s morem. Proboj vode vjerovatno je bio minimalan u početku, ali je potom uslijedila erozija zemljišta. Došlo je do nezaustavljivog događaja, kako objašnjava Garcia-Castellanos.
Bujica je na svom vrhuncu punila korito silinom od 100 miliona kubnih metara po sekundi, prema nekim procjenama, dopunivši more u roku od dvije godine ili manje. Takav nalet vode raskopao je sedimentne naslage u iznosu od skoro 400 miliona olimpijskih bazena, izdubivši Gibraltarski moreuz i podmorski klanac. Ovaj kataklizmični događaj je promijenio čitavo područje.
Sklapanje prahistorijske slagalice
Geolozi prije 200 godina nisu ni vjerovali da je poplava ovakvih razmjera moguća i tražili su dokaze za tako nešto u događajima sadašnjice. Ali baš kao i asteroid koji je izbrisao dinosaure s lica Zemlje, i ove mega poplave se događaju rijetko. Naučnici su se počeli baviti geološkom poviješću Mediterana 1950-ih godina, postupno ispitujući naslage s dna mora.
Geolozi sa Univerziteta u Utrechtu u Holandiji smatraju da Mediteran nije bio pustinja, nego umanjeno more, čemu svjedoče fosilni ostaci pronađeni na tom području. Istraživanje sedimentnih naslaga na dnu Sredozemnog mora se nastavlja uz pomoć metode svojevrsnog geološkog ultrazvuka kojim se mjeri odjek morskog dna, a naučnici se nadaju da će s novim saznanjima uspjeti upotpuniti trenutnu sliku ovog prahistorijskog događaja.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
