Stari Egipćani su koristili toliko bakra da su žestoko zagadili luku kod piramida u Gizi
U ovoj drevnoj luci, najstarijoj poznatoj luci na svijetu, istraživači su rekli da su identificirali prvi veliki primjer kontaminacije metala koju su uzrokovali ljudi. Iako je nekropola u Gizi poznata po svojim piramidama i smežuranim mumijama, nova studija objavljena u časopisu Geology nudi dokaze bez presedana o uglavnom nerasvjetljenom aspektu drevne egipatske civilizacije: postojanoj, stoljećima dugoj obradi metala.
Ovo otkriće baca svjetlo na život izvan faraonske i prinčevske elite drevnog Egipta, kažu istraživači.
"Željeli bismo znati više o 95 posto ljudi, a ne o eliti", rekao je Alain Véron, geokemičar s francuskog Aix-Marseille Université. Njegovi osjećaji ponavljaju misli Christophea Morhangea, geoarheologa s iste institucije, koji je naglasio važnost sedimentnih zapisa u rekonstrukciji povijesnih narativa.
"Sedimenti su jednako važni kao i spomenici", rekao je Morhange, ističući često zanemaren značaj tla pod našim nogama.
Istraživači su koristili geohemijske tragače kako bi istražili aktivnosti obrade metala oko drevne luke Khufu. Smještena uz sada već nepostojeći rukavac Nila u blizini visoravni Gize, luka je bila ključna za prijevoz materijala i bila je mjesto velike industrije alata za bakar.
Ti alati, od kojih su neki radnici legirali arsenom za dodatnu izdržljivost, uključivali su oštrice, dlijeta i svrdla za obradu materijala poput vapnenca, drveta i tekstila. Istraživači su koristili induktivno spregnutu plazma-masenu spektrometriju (ICP-MS) za mjerenje razina bakra i arsena, kao i aluminija, željeza i titana, sa šest identifikovanja iz ugljika-14 kako bi se utvrdio hronološki okvir.
Studija je pratila početak kontaminacije metalima oko 3265. godine prije Krista, ranije nego što su istraživači očekivali. Kontaminacija tokom ovog predinastičkog razdoblja sugerira da su ljudska okupacija i obrada metala u Gizi započeli više od 200 godina ranije nego što je prethodno dokumentirano.
Iako su istraživači pronašli izravne dokaze predinastičke civilizacije u samo 13 grobova sjeverno od Gize, Morhange vjeruje da geoarheološki zapisi pružaju više tragova. Uz toliki fokus na piramide i druge grobnice, objasnio je, prethodni su istraživači možda previdjeli dokaze o ranijem životu na mjestu.
"Naći ćete samo ono što tražite", rekao je.
Istraživači su otkrili da je kontaminacija metalom dosegla vrhunac tijekom kasne izgradnje piramide oko 2500. godine prije Krista i zadržala se do otprilike 1000. godine prije Krista.
"Pronašli smo najstariju regionalnu kontaminaciju metalom ikada zabilježenu u svijetu. Razine bakra tokom tog razdoblja bile su "5 do 6 puta veće od prirodne pozadine", kazao je Veron ukazujući na značajnu lokalnu industrijsku aktivnost.
Andrew Shortland, arheolog na Univerzitetu Cranfield u Ujedinjenom Kraljevstvu koji nije bio uključen u studiju, izrazio je zabrinutost zbog predloženog vremenskog okvira.
Unatoč tome, Shortland je prihvatio šire zaključke studije o ljudskoj kontaminaciji metalom u Gizi.
Studija je pružila daljnji uvid u to kako su se stari Egipćani prilagođavali izazovima okoliša. Kako se rijeka Nil povlačila, a luka Khufu smanjivala, obrada metala se nastavila. Kad je Nil dosegao najnižu razinu, oko 2200. pr. Kr. - razdoblje obilježeno građanskim nemirima i sumornim glasinama o kanibalizmu - kontaminacija metalima ostala je visoka, što ukazuje na otpornu infrastrukturu i radnu snagu.
Véron je objasnio da je Nil koji se povukao u početku predstavljao prilike za lokalne zajednice. Prethodno palinološko istraživanje, proučavanje peludnih zrnaca, pokazalo je da je poljoprivredna aktivnost porasla kako je Nil u opadanju otkrio plodna poplavna područja. Čak i kada je prestala gradnja piramida u Gizi, obrada metala vjerovatno je i dalje postojala kako bi se poduprle rastuće pastoralne aktivnosti.
Dominik Weiss, geohemičar s Imperial Collegea u Londonu, smatra da je studija "iznimno dobro napravljena i pažljivo provedena". Uočavajući privlačnost visoko vidljivih mjesta kao što je nekropola u Gizi, slavio je novu vezu između geohemije i povijesti i mogućnost bacanja svjetla na svakodnevne živote starih Egipćana.
"Hemijski otisak ljudske aktivnosti ostaje i to se ne može izbrisati", rekao je Véron, piše Livescience.
