Inženjeri trenutno pokušavaju riješiti problem s letjelicom starom 46 godina, koja istražuje nepoznati kosmički teritorij i vanjske dijelove Sunčevog sistema.
Voyager 1 je trenutno najudaljenija svemirska letjelica od Zemlje, nalazi se na distanci od 24 milijarde kilometara, dok je njegov blizanac Voyager 2 proputovao više od 20 milijardi kilometara od naše planete. Obje svemirske letjelice su u međuzvjezdanom prostoru i jedine su koje rade izvan heliosfere, Sunčevog mjehura magnetnih polja i čestica, koji se proteže daleko izvan orbite Plutona.
Sonde Voyager su prvobitno dizajnirane za petogodišnju misiju, ali su danas ipak dvije najstarije funkcionalne svemirske letjelice u historiji. Njihov nevjerovatni životni vijek znači da su osigurale dodatni uvid u naš Sunčev sistem i više od toga nakon što su ostvarile preliminarne ciljeve, a to su preleti Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna prije nekoliko desetljeća.
No, njihova neočekivano duga putovanja nisu bez izazova.
Voyager 1 ima tri kompjutera uključujući sistem za podatke o letu, koji prikuplja informacije od naučnih instrumenata letjelice i povezuje ih s inženjerskim podacima koji pokazuju trenutno sonde. Kontrola misije na Zemlji prima te podatke u binarnom kodu ili nizu jedinica i nula.
Međutim, čini se da je sistem podataka o letu sada "zaglavio" na automatskom ponavljanju, što je scenarij koji podsjeća na film "Groundhog Day".
Tim misije je prvi put otkrio problem 14. novembra, kada je telekomunikacijska jedinica sistema podataka počela slati ponavljajući obrazac jedinica i nula, kao da je "zarobljena" u krugu.
Svemirska letjelica i dalje prima podatke i izvršava komande koje šalje tim misije, no problem s tom komunikacijskom jedinicom znači da Voyager 1 više ne šalje naučne i inženjerske podatke na Zemlju.
Tim je tokom vikenda poslao komande letjelici za restart podatkovnog sistema, no korisni podaci još uvijek nisu stigli na Zemlju.
NASA-ini inženjeri trenutno pokušavaju prikupiti više informacija o uzroku problema prije nego naprave sljedeće korake kako bi pokušali pronaći rješenje. Proces bi mogao potrajati sedmicama.
Voyager 1 je posljednji put 1981. godine doživio sličan, ali ne identičan problem sa sistemom podataka o letu. Ipak, čini se da trenutni problem nije povezan s drugim kvarovima koje je letjelica imala posljednjih godina.
Dok obje Voyager sonde prolaze nova ispitivanja, tim misije ima samo originalna uputstva, no ona ne mogu pomoći u izazovima s kojim se svemirske letjelice suočavaju dok stare.
Tim na Zemlji želi razmotriti sve moguće implikacije prije nego pošalje još komandi letjelici, a sve kako bi se osiguralo da neće biti neočekivanog utjecaja na nju.
Voyager 1 je toliko daleko da je potrebno 22,5 sati da komande poslane sa Zemlje stignu do nje. Pored toga, tim mora čekati 45 sati da primi odgovor.
Dok zastarjele sonde Voyager nastavljaju istraživati kosmos, tim je polako gasi instrumente kako bi sačuvao energiju i produžio njihove misije. Obje letjelice su i ranije imale problema, uključujući period prekida komunikacije od sedam mjeseci, koji se dogodio 2020. godine u slučaju letjelice Voyager 2. U augustu je tim uspio uspostaviti komunikaciju s ovom sondom nakon što je prethodno jedna komanda okrenula njenu antenu u pogrešnom smjeru.
Kontrola misije se nada da će uspostaviti redovan protok podataka s Voyagera 1, a glavna vrijednost leži u dugotrajnosti. Naučnici žele vidjeti kako se čestice i magnetna polja mijenjaju dok sonde lete sve dalje od heliosfere. Taj set podataka neće biti kompletan ukoliko Voyager 1 ne mogne poslati informacije dok putuje sve dalje.
Stoga tim na Zemlji naporno radi kako bi održao letjelice u životu.
