Žabe izložene radijaciji u Černobilu ne pokazuju znakove ubrzanog starenja ni povećan nivo hormona stresa

Ove dvije osobine se ne razlikuju između uzoraka uhvaćenih u područjima s visokim nivoom radijacije i onih koji žive u kontrolnim područjima bez zračenja. Također, nisu pronađene razlike u nivoima kortikosterona, hormona povezanog s odgovorom na stres, ovisno o zračenju kojem su izloženi ovi vodozemci.

Ovo su glavni nalazi istraživanja koje su vodili Univerzitet Oviedo i Biološka stanica Donana-CSIC, a na kojem su sarađivali međunarodni stručnjaci. Riječ je o prvoj analizi mogućih dugoročnih efekata radijacije na starost i brzinu starenja černobilske faune.

Rezultati pokazuju da "nivoi radijacije, kojim su trenutno izložene žabe u Černobilu, nisu dovoljni da izazovu hronično oštećenje ovih organizama".

Razvoj ovog tipa istraživanja koje precizno mjeri izloženost radijaciji i analizira dugoročne biološke osobine, kao što su starost i brzina starenja, od suštinskog je značaja da se izvrši ispravna procjena trenutnog utjecaja katastrofe na divlje životinje. Rezultati istraživanja jačaju ulogu černobilske zone isključenja kao utočišta za divlje životinje, koje se mora očuvati.

Naučnici ističu da je prošlo gotovo 40 godina od nesreće u četvrtom reaktoru černobilske nuklearne elektrane, a tokom ovog perioda je nivo radijacije značajno opao u područjima koja su prvobitno pogođena. Procjenjuje se da je preostalo manje od 10 posto radijacija emitovane u nesreći, a neki od najopasnijih izotopa poput joda nestali su u roku od nekoliko mjeseci od same nesreće.

Novija istraživanja pokazuju da je Černobil zapravo postao jedan od najvećih prirodnih rezervata u Evropi. Ovo objašnjava zašto je ključno obaviti preciznu procjenu o tome u kojoj mjeri ova nesreća i danas nastavlja imati štetne posljedice po okoliš.