Kada je 2017. godine pokrenuta inicijativa za mapiranje kompletnog morskog dna do 2030. godine, prema modernim standardima je bilo mapirano samo 6 posto.
Projekt nazvan Seabed 2030 se ralizuje u saradnji japanske fondacije Nippon i organizacije General Bathymetric Chart of the Ocean (GEBCO). Ovaj projekt će pomoći naučnicima da bolje razumiju cunamije i prognoziraju koliko će se podići nivo mora kao rezultat klimatskih promjena. Kompletna mapa bi mogla pomoći industrijama koje eksploatišu naftu, gas i minerale u dubokom moru. Podaci su važni i telekomunikacijskim kompanijama koje postavljaju podvodne kablove od obale do obale. Mape i podaci prikupljeni dosad su dostupni javnosti.
Dosad je mapirana površina dvostruko veća od Australije, ali je preostala površina dvostruko veća od Marsa. Kako bi otkrili kako izgleda dno okeana, koriste se zvučni impulsi koji se šalju prema morskom dnu s brodova. Tehnologija potom izračunava dubinu tako što mjeri koliko vremena je potrebno impulsu da se odbije i vrati na površinu.
Podaci će biti korisni vladama, akademskim istraživačima, komercijalnim brodovima i drugima. U budućnosti bi se zahvaljujući njima mogla koristiti plovila bez posade kako bi se uštedjelo vrijeme i novac.
Projekt Seabed 2030 bi mogao koštati oko 3 milijarde dolara.
