Razvijen 1990-ih
10

Priča o nastanku QR koda je još jedan pokazatelj japanske tehnološke domišljatosti

B. R.
QR kod, Masahiro Hara (Foto: Shutterstock/Denso Wave)
QR kod, Masahiro Hara (Foto: Shutterstock/Denso Wave)
Masahiro Hara je predvodio inžinjere japanske kompanije Denso Wave, koji su 90-ih godina prošlog stoljeća napravili QR (Quick Response - brzi odgovor) kod. On je govorio o tome kako su uspjeli napraviti ovaj kod.
Barkod se do 80-ih godina prošlog stoljeća upotrebljavao u mnogim sektorima, među kojima je proizvodnja, distribucija i maloprodaja.

"Tokom 1990-ih, usljed prelaska masovne proizvodnje jedne vrste proizvoda na fleksibilniju proizvodnju, bila je potrebna detaljnija kontrola proizvodnje u samim proizvodnim postrojenjima. Shodno tome, bilo je potrebno razviti barkod s većim kapacitetom (informacija)", napomenuo je Hara.

On je u Denso Waveu bio angažiran na razvoju barkod skenera i uređaja za optičko prepoznavanje znakova (OCR). U spomenutoj kompaniji su 1992. započeli na razvoju skenera koji će brže učitavati barkodove. Pokušavajući da napravi takav skener, Hara je počeo uviđati ograničenja barkoda kao takvog. Shodno tome, odlučio je napraviti kod u kojem će biti sadržano više informacija.

"Razvili smo kompaktan kod, u koji se može pohraniti više informacija, među kojima su znakovi kanji i kana pisma, a koji se istovremeno može brže učitavati", objasnio je Hara.

Razvojni tim sa samo dva člana

Informacije barkoda su kodirane u samo jednoj dimenziji (horizontalno) dok su informacije dvodimenzionalnog koda u dvije dimenzije (horizontalno i vertikalno). Hara je za razvoj novog dvodimenzionalnog koda na raspolaganju imao tim sa samo dva člana.

Najveći izazov za ovaj tim je bio kako učiniti da se dvodimenzionalni kodovi učitavaju što brže jer je tada skenerima bilo teže učitati informacije s dvodimenzionalnog koda nego informacije s barkoda. Hara došao na ideju da doda informaciju koja pokazuje gdje se nalazi dvodimenzionalni kod, a kako bi ubrzao njegovo učitavanje.

Tako je kreiran obrazac za detekciju pozicije dvodimenzionalnog koda, koji se nalazi u njegova tri ugla. Hara je očekivao da će se na taj način kod precizno prepoznati i brže učitavati. Međutim, to je bilo izuzetno teško postići jer kada se u blizini tog koda nalazi nešto slično njemu, spomenuti obrazac se nije mogao precizno prepoznati. Da bi se izbjeglo lažno prepoznavanje, obrazac za detekciju je morao imati jedinstven oblik.

Nakon što su uzorke sveli na crno-bijela područja, razvojni tim je započeo iscrpno istraživanje omjera bijelih i crnih područja na fotografijama i simbolima koji su štampani na lecima, časopisima, valovitim kartonima isl. Utvrdili su da je najprihvatljiviji omjer 1:1:3:1:1, a pronalaženjem ovog jedinstvenog omjera je omogućeno da skeneri učitavaju sam kod bez obzira na ugao skeniranja.

Nakon godinu i po od početka razvojnog projekta, kao rezultat brojnih pokušaja i grešaka, uspješno je razvijen QR kod, u koji se može pohraniti 7.000 karaktera, s dodatnom mogućnošću kodiranja karaktera. U QR kod se može pohraniti veliki broj informacija i istovremeno se može 10 puta brže učitati u odnosu na druge kodove.

QR kod dolazi na svoj teren

Dvodimenzionalni kodovi su postojali prije nego što je razvijen QR kod. Međutim, QR ima jedinstvenu prednost, a to je da je izuzetno pogodan za upotrebu na terenu.

Naime, QR je prvenstveno otporan na onečišćenja i oštećenja, što je prednost u proizvodnim postrojenjima. Dokumenti koji se koriste u spomenutim postrojenjima često su uprljani masnoćom ili nečim drugim. Dok uprljani barkod nije moguće učitati, QR, koji ima funkciju ispravljanja greške, moguće je precizno učitati, čak i ako je uprljan ili ako nedostaje njegov dio. Još jedna prednost QR koda jeste da se lako učitava.

Upotreba QR je kasnije prevazišla industriju, zadovoljavajući različite društvene potrebe.