Ususret bliskoj budućnosti: Kako će umjetna inteligencija promijeniti sve
Umjetna je inteligencija interdisciplinarna nauka koja se bavi izgradnjom strojeva sposobnih izvršavati zadatke za koje je nužno razmišljanje. Implikacije su vidljive u svakom aspektu života.
Davne 1950. godine britanski je tehnološki vizionar Alan Turing objavio članak u časopisu "Mind" pod nazivom "Računalni mehanizmi i inteligencija" koji je, u vrijeme kada je nastao, djelovao kao naučna fantastika.
"Mogu li mašine i strojevi postići da razmišljaju, ne baš sasvim kao ljudi, ali na način blizak tome?", pitanje je koje je Turing postavio u spomenutom članku.
Smatrao je da mogu. Čak i više od toga. Vjerovao je da strojevi uz pomoć softvera mogu naučiti promatrati okruženje i učiti iz njega, i to stvari kao što su igranje šaha ili oponašanje ljudskog glasa. "Možemo očekivati da su strojevi na kraju sposobni natjecati se s čovjekom u intelektualnim stvarima", predvidio je on.
Sedamdeset je godina kasnije Turingova vizija postala stvarnost. Umjetna inteligencija (AI) pruža strojevima mogućnost učenja na temelju iskustva i izvođenje kognitivnih zadataka, stvari za koje se nekad vjerovalo da je samo ljudski mozak sposoban izvršiti, navodi How Stuff Works.
Primjena umjetne inteligencije ubrzano se širi, od pokretanja autonomnih vozila tako da bez ljudske ruke krstare ulicama pa do ažurnih predviđanja nadolazećih uragana. U svakodnevnom životu primjenu umjetne inteligencije srećemo i dok pretražujemo po internetu, kada nam iskaču chatbotovi i nude pomoć ili odgovaraju na pitanja. U nekim naprednijim varijantama, ona pokreće pametne uređaje poput osobnih asistenata kojima zapovijedamo glasom i od njih tražimo da promijene kanal na televiziji ili da isključe alarm koji zvoni.
Ipak su mogućnosti umjetne inteligencije daleko od iscrpljenih. Naprotiv, tek se očekuje njena masovnija primjena, a predviđanja su da bi do 2030. godine mogla proizvesti ekonomski učinak vrijedan 13 triliona dolara, pokazuje istraživanje McKinsey Global Instituta.
It's smart that organisations invest in #ArtificialIntelligence first, because the #ai can help you grow all other fields 🚀 pic.twitter.com/Oi4SGJP2yS— Fabian Petersen (@fabianpsen) December 18, 2019
Kako umjetna inteligencija radi?
Profesor sa Univerziteta Penn State Vasant Honavar podsjeća da postoje dvije glavne kategorije umjetne inteligencije. To su imitirana, koja daje rezultate na usko definiranim poljima rada, poput, recimo, analiziranja rendgenskih zraka ili snimki magnetne rezonance, i opća inteligencija, koja je bliža ljudskoj inteligenciji i koja podrazumijeva učenje o bilo čemu i razgovor na bilo koju temu.
"Stroj možda može biti dobar u nekom području dijagnostike, ali ako ga pitate da vam nešto kaže o nogometu, tu će ostati nijem", objašnjava Honavar i dodaje da je raznovrsnost ljudskog intelekta i dalje izvan dometa bilo kojeg stroja.
Honavar, koji je i direktor laboratorija za umjetnu inteligenciju na Pennu, pojašnjava da postoje dva važna dijela umjetne inteligencije. Prvi je onaj inženjerski dio koji je neka vrsta alata za upotrebu inteligencije u različitim prilikama. Drugi je takozvana "znanost inteligencije" ili drugim riječima, kako osposobiti stroj da dođe do rezultata usporedivih s onim do kojih bi i ljudski mozak došao, čak i ako stroj do njih dolazi na sasvim drugačiji način. Honavar, kako bi stvari plastičnije opisao, koristi i analogiju o tome da "i ptice i avioni lete, ali na potpuno drugačiji način, iako i jedni i drugi koriste principe aerodinamike i fizike da bi to postigli". Isto tako, "umjetna je inteligencija temeljena na činjenici da postoje opći principi po kojima inteligentni sistem funkcioniraju", dodaje on.
"Primjena umjetne inteligencije većinom je u područjima gdje se koristi velikom količinom podataka", ističe Honavar. Prema njegovim riječima, umjetna inteligencija radi po principu kombiniranja velike količine podataka s inteligentnim algoritmima – serijama instrukcija koje omogućavaju softveru da nauči iz obrazaca koji se ponavljaju.
Desetljeća istraživanja na ovom području
Koncept umjetne inteligencije datira iz davne 1940. godine, a sam termin umjetna inteligencija uveden je u upotrebu na konferenciji na Dartmouth Collegeu 1956. godine. Tokom sljedeća dva desetljeća, znanstvenici su uspijevali razviti programe koji su bili sposobni natjecati se u igranju igrica i provoditi jednostavnija šablonska prepoznavanja.
Sredinom 80-ih, započinje drugi val razvoja ove discipline koji dovodi do uspostavljanja mnogo složenijih, višeslojnih sistema sposobnih savladati zadatke visoke razine složenosti.
Razdoblje 90-ih i 2000-ih, praćen razvojem snažnih računalnih strojeva, pogurao je i razvoj umjetne inteligencije. Pojava interneta dovela je do toga da velike količine podataka postanu dostupne u digitalnoj formi, što je dodatno dalo "vjetar u leđa" širenju umjetne inteligencije.
Umjetna inteligencija i robotika
Iako su ovo dvije odvojene znanstvene discipline, umjetna je inteligencija ipak, u mnogo čemu povezana s robotikom, znanosti u kojoj se strojevi uče prepoznati svoje okruženje, raditi proračune i provoditi zadatke fizičkog karaktera, bilo same od sebe ili navođene od strane čovjeka. To rade u širokom dometu, od rada u tvornicama, kuhanja, pa sve do slijetanja na druge planete. Honavar smatra da se ove discipline prepliću na mnogo načina.
"Možete zamisliti robotiku, za koju nije potrebno mnogo inteligencije, kod uređaja koji su čisto mehanički. S druge strane, postoje roboti kod kojih je inteligencija temeljno nužna, kao oni implementirani u autonomna vozila uz pomoć kojih ovi strojevi uspijevaju krstariti ulicama punim drugih vozila i pješaka", kaže Honavar.
Umjetna je inteligencija bez velike pompe postala sveprisutna i našla svoje mjesto u mnogim proizvodima koje ljudi svakodnevno upotrebljavaju, od tempomata u automobilima, slušalica koje neutraliziraju buku, novijih daljinskih upravljača, filtera na društvenim mrežama, pa sve do mikrovalnih pećnica, perilica za pranje posuđa, zvučnika, televizora, CCTV kamera, električnih vozila i računalnih igrica.
Kako umjetna inteligencija utječe na ekonomiju
Uzimajući u obzir mogućnosti koje ovo područje pruža, naročito u sferi izvršavanja zadataka za koje je bio potreban čovjek, opravdano se razvija bojazan kod ljudi da im nagli razvoj ove discipline može oduzeti radna mjesta. Stručnjaci utješno poručuju da, iako može eliminirati neke postojeće pozicije, ona zapravo donosi nova radna mjesta, osobito za tehnološki pismenu radnu snagu.
"Najugroženiji su oni koji obavljaju rutinske i repetitivne zadatke u područjima poput prodaje, financija i proizvodnje", smatra Darrell West, osnivač i direktor Centra za tehnološke inovacije iz Washingtona.
"Pozicije bijelih ovratnika u sferi zdravstvene zaštite također mogu biti pogođene, a predviđa se i porast migracija s jednog radnog mjesta na drugo", smatra on.
"Nova će se radna mjesta otvoriti, ali radna snaga neće imati sve potrebne vještine da te poslove obavlja, što će ljude ostaviti u situaciji da kaskaju za promjenama koje se događaju u digitalnoj ekonomiji", dodaje West i poručuje da je nužno suvremenim društvima shvatiti da moraju ulagati u tehnološko opismenjavanje radne snage kroz programe učenja i nadogradnje radnih vještina.
Umjesto da zamjenjuje radnu snagu, umjetna inteligencija može biti iskorištena proširiti čovječje intelektualne kapacitete. Pronalazač i futurist Ray Kurzweil predvidio je da će do 2030. godine umjetna inteligencija dostići ljudsku razinu inteligencije i da će biti moguće implementirati umjetnu inteligenciju u ljudski mozak kako bi se pospješila memorija, pretvarajući time potencijalne korisnike u hibride, negdje između čovjeka i stroja.
