Bijelac koji je šutnjom vrištao protiv aparthejda

Na pobjedničkom postolju poslije utrke na 200 metara našli su se dva Amerikanca John Carlos i Tommie Smith. Njih dvojica su, nakon što su primili medalje, u znak protesta zbog kršenja prava crnaca u SAD-u podigli ruku, kako bi ukazali na diskriminaciju koja se krajem 1960-ih dešavala u SAD-u.

Pored njih je bio i Peter Norman, atletičar iz Australije koji je mirno stajao na podiju. Reklo bi se da nije podržavao američke atletičare pa je zbog toga ostao miran. Međutim, u to vrijeme i u Australiji je rasizam bio veliki problem, naročito odnos bijelaca prema Aboridžanima.

Prije nego što su izašli na pobjednički podij američki atletičari su rekli Normanu šta planiraju uraditi. Bez imalo ustručavanja on ih je podržao. Čak im je i predložio da koriste i jednu crnu rukavicu koja je simbol "Crnih pantera", pokreta koji se bori za ravnopravnost crnačke populacije. A svi su na trenerke okačili bedž "Olimpijski projekat za ljudska prava", koji je također trebao potaknuti ljude da se bore protiv diskriminacije.

Norman nije podigao ruku u zrak, ali je sve vrijeme podržavao američke atletičare te im je čak i savjetovao kako da nastupe. John Carlos i Tommie Smith su po povratku u SAD suspendovani i izbačeni iz američke reprezentacije. Ipak, ostali su zapamćeni kao heroji kojima je naknadno ispred Univerziteta San Hose podignuta zajednička statua.

S druge strane, Australac Peter Norman je u potpunosti zaboravljen. Iako je nastavljao dobre rezultate izbačen je iz reprezentacije Australije, te se okrenuo amaterskom bavljenju atletikom. Navodno mu je Olimpijski komitet Australije nudio posao pod uslovom da osudi istup američkih atletičara. On je to odbio.

Nikada nije dočekao da mu se Australija zvanično izvini zbog takvog odnosa prema njemu. Umro je 2006. godine, a tek 2012. godine Parlament Australije se posthumno izvinio Normanu.