Karatistkinja Zerina Rišljanin: Bolje je da vas odgaja bilo koji sport, nego ulica
"Počela sam trenirati prije 17 godina. Imala sam samo pet godina, ni sama se više ne sjećam kako je to izgledalo. Prema priči mog oca, bila sam hiperaktivna, puna energije, pa iako je mama željela da joj kćerka bude za klavirom, izgleda da je prevagnula ova hiperaktivnost pa sam ja u karateu toliko godina. Svakodnevno treniram", priča Zerina.
Za to vrijeme ostvarila je brojne uspjehe, pojedinačno, ali i kao dio tima KK Holidey.
Najdraže medalje
"Bilo je mnogo takmičenja, iz dana u dan, ostvarila sam dobre rezultate, što ekipno, što pojedinačno. Bilo je balkanskih, državnih, međunarodnih, kantonalnih medalja iz raznih gradova, a i država. Najdraže medalje su mi iz Čačka – "Zlatni pojas" gdje sam osvojila srebro 2011. godine, zatim Balkanska medalja iz Dubrovnika, bronza 2015. godine, treća najdraža medalja jeste od mog mlađeg brata Tarika koji se takođe bavi karateom, a osvojio je bronzu na Balkanskom prvenstvu za pionire u Kragujevcu. Iskreno, svaka medalja je draga na svoj način. Svaki poraz je nova lekcija. Ponosna sam, a naravno i moji roditelji, jer smo brat i ja ove godine položili za crne pojaseve. Brat je dobio zvanje majstor karatea I-DAN, a ja majstor karatea II-DAN. Također, brat i ja smo dugi niz godina dio reprezentacije BiH. Ruku na srce, bolji je od sestre", ističe Zerina.
Za ovu mladu djevojku karate nije samo sport, već filozofija života. U klubu u kojem je i trenerica imaju kodeks koji im je vodilja.
"Budi uljudan i skroman, usavršavaj svoj karakter, budi pravedan i spreman pomoći i budi hrabar i odvažan. Ovo je kodeks ponašanja našeg kluba. Sve ovo u sebi nosi pravi karatista i ovo je karate", ističe Zerina.
Primjer drugima
Mnogo je djevojčica u gradu na Drini krenulo njenim stopama, aktivno treniraju i vole karate.
"Kao što svaki sport pomaže, tako i karate. Bolje da vas odgaja bilo koji sport, nego ulica. Karate je borilačka vještina koja služi u svrhu samoodbrane. Karate mi je prvenstveno donio mnogo prijatelja, poznanstava, lijepih uspomena, a i ono najbitnije, zadovoljstvo samom sobom. Naravno, kao i u svakom sportu, ima odricanja, ali ništa toliko strašno i veliko da mogu reći da sam zbog karatea sebi nešto uskratila. Više mi je taj sport dao, nego oduzeo. Karate jača samopouzdanje, karakter, a i uči nas kako da se zaštitimo, mi koje smo nježniji spol. Kada me pitaju šta treniram, obično poslije odgovora slijedi iznenađenje. Ali svi su već navikli na to. Nekad mi kažu da smo mi karatistkinje opasne i da se ne smiju zezati s nama", ističe Zerina.
Dodaje kako treba ulagati u mlade sportiste i sport uopće.
"Mislim da mnogi ljudi, uključujući i one koji su u institucijama zaduženi za finansiranje svih sportova u BiH, nisu dovoljno informisani, ne znaju šta je to karate. Ljudi misle, to je samo doći, malo nešto uraditi nogama i rukama i to je to. A ne znaju da iza toga stoji dosta odricanja, znoja, suza, nepravde, ali na kraju ono najljepše što dođe je zadovoljstvo samim sobom. Zadovoljstvo je doći i znati da si uspio u sportu kojim se baviš", zaključuje Rišljanin.
Dodaje kako nijedan rezultat ni ona ni njene kolege ne bi postigli bez njihovog glavnog trenera Mensura Ćurovića Roke.
"On je trener svih trenera, a i ostalih koji su dio kluba. Ja uvijek govorim "Treniraj s najboljim i postani najbolji", dodaje Zerina.