Uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine, Sydneyska opera u aprilu je nagrađena najvećim svjetskim inženjerskim priznanjem - onim Američkog društva građevinskih inženjera (ASCE) - pridruživši se Eiffelovom tornju i Machu Picchuu.
Dominic Di Tommaso je bivši smećar s iskustvom u baletu i umjetničkom klizanju, što se pokazalo savršenim za njegov prelazak u freerunning, u kojem je izgradio svoj unikatni stil.
Za svoj najnoviji projekt "Dom Di Tommaso: Freerunner's Guide to the Sydney Opera House“ (freerunnerski vodič kroz Operu u Sydneyju), 29-godišnjak je dobio ključeve Opere i dopuštenje da trči njenim raznim dijelovima - od velike koncertne dvorane do rogova na krovu, stražnjeg dijela zgrade i mnogih drugih.
Di Tommaso je izveo niz atraktivnih salta, skokova, trkova i prevrtanja, a kulminacija svega bio je prvi salto unazad izveden na vrhu legendarnih „jedara“ u obliku kojih je sagrađen krov Opere.
"San svakog freerunnera je da trči u nekoj velikoj kultnoj znamenitosti. Učiniti to u mom rodnom gradu, u fenomenalnoj zgradi Sydneyjske Opere, je san koji sam imao od početka bavljenja freerunningom. Moja očekivanja su više nego premašena. Zanimljiva arhitektura zgrade bila je sjajan prostor za eksperimentisanje sa pokretom i fizičkim izazovima. Vrhunac za mene bio je izvođenje salta na vrhu građevine. To je bilo zaista posebno. Rad na provođenju ove zamisli u djelo jedan je od vrhunaca moje karijere. Nadam se da smo uspjeli prenijeti djelić uzbuđenja i inspiracije“, otkrio je on.
"Od svih stvari na koje sam naišao u zgradi Opere, psihički najteže bilo je trčati preko izloženih greda i rogova iznad sale za ručavanje. Mislim da mi jednostavno nije tako ugodno na šipkama kao na drugim preprekama... mozak ponekad funkcioniše na misteriozan način“, dodao je.
Ovaj nagrađivani freerunner reputaciju je izgradio istražujući jedinstvene lokacije pomoću parkoura. U svojim prethodnim projektima trčao je po krovovima Bruggea u Belgiji, piramidama u Egiptu i istanbulskom Kapali čaršijom u Turskoj.