Ekspanzija praktičnog streljaštva u BiH: Ekstremni sport za najhrabrije koji ujedinjuju regiju

"Drago mi je da sam ovdje jer cijela ekipa iz Bosne i Hercegovine je nama dolazila u Srbiju na svako takmičenje, kao pucači, ali i sudije. Ovo je jedna međunarodna saradnja koju treba njegovati u oba smijera", kaže nam Badžević-Anđelković, koja se ove nedjelje kao takmičarka Šampionskog kluba “9.19” okitila zlatom u ženskoj konkurenciji.

U ovu disciplinu uplovila je sasvim slučajno. Kako nam kaže, sve je krenulo od beznadežnih odlazaka na otvorena strelišta, gdje je zapravo shvatila da je riječ o disciplini koja je izuzetno zahtjevna.

"Ovaj sport mi se veoma sviđa jer u svakom trenutku koristite mozak i mišiće. Ovdje nije toliko stvar fizičke, koliko je mentalne spremnosti. Džaba vama ako ste spremni u teretani ili možete istrčati maraton, ukoliko ovdje dođete i ne možete popamtiti mete ili ne možete održati koncentraciju četiri, pet ili šest sati koliko traje takmičenje. Dakle, morate biti pod punom koncentracijom, ne samo jer rukujete vatrenim oružjem i poštujete sva stroga pravila, već što u svakom trenutku morate da razmišljate o sljedećem koraku, koju metu pogađate i slično. Vi sami osmišljate najbolju strategiju za vaš nivo preciznosti, fizičke spreme i stil pucanja", ističe Badžević-Anđelković.

Za streljačku opremu kaže da je izuzetno skupa, a po jednom takmičenju se ispuca između 250 i 350 metaka. Prije izlaska na takmičarski stage ona se posebno priprema, a koliko će treninzi biti zahtjevni zavisi individualno od osobe.

"Većina nas se dovija za treninge, a ovdje postoje dva segmenta. Jedan je trening na suhom gdje se vrši manipulacija oružjem bez pucanja i bez metaka, te trening na strelištu ili u streljani, gdje podrazumijeva ispaljivanje određenog broja metaka. Srećna sam kada imam jedan ili dva treninga sedmično. To je malo, ali bit će meni podsjetnik da u ovu sezonu uđem spremnija jer ću trenirati više, pa makar i na suho", nastavlja naša sagovornica, koja ljepotu ovoga sporta vidi i u tome što on nema spolna i starosna ograničenja.

Da bi ovaj sport bio popularizovan na pravi način, odnosno da bi se omasovio, prema riječima Badžević-Anđelković, potrebno je prije svega postojanje kulture bezbjednog korištenja oružja, ali i adekvatan broj strelišta na kojima će građani imati mogućnost za obavljanje trenažnih procesa.

"Morate imati građanstvo koje zna kako se koristi vatreno oružje, ili da imate klubove koji ga obezbjeđuju. Također, neophodna su i strelišta, a ovo koje postoji u Tuzli nije standardno. Ono je veoma lijepo uređeno i opremljeno, kakvo u Srbiji zasad nemamo. Opremano je sa posebnom ljubavlju, odličnom štampom i kreativnim tematskim dizajnom", nadovezuje se Badžević-Anđelković.

Da bi neko postao takmičar u IPSC disciplini prvenstveno mora proći psiho-fizičke testove i obuku za rukovanje oružjem, koji su uvertira u izdavanje dozvole za nabavku i posjedovanje pištolja.

"Nakon toga da biste postali član takmičarskog saveza morate polagati bezbjednosni ispit, što u konačnici znači da ste upoznati sa pravilima ponašanja na strelištu. Pištolj ne smijete okretati u nebezbjednom pravcu, sa cijevi ne prelazite nikada preko dijelova tijela druge osobe, u šali, zezanju ili na bilo kakav neki drugi način, a uvijek se prema njemu ophodite kao da je pun, bez obzira što znate da je prazan", naglašava Badžević-Anđelković.

Ova Beograđanka zaljubljenica je ekstremnih sportova, a osim praktičnog streljaštva, slovi za jedinu test vozačicu motorne daske u Evropi, a također vozi i wakeboard te se takmiči u Srpskoj nacionalnoj ligi. Također, prije dvije sedmice je osnovala prvi ženski streljački klub u Beogradu, a sva svoja postignuća široj javnosti prikazuje putem društvenih mreža Facebook i Instagram.