Košarkašice BiH koje su nam razgalile dušu u vrelim ljetnim danima
Izabranice Gorana Loje u tišini su se spremale na Vlašiću dvije sedmice, potom i u fojničkom Reumalu, te u nekoliko bh. gradova. Nakon dvostrukih poraza u prijateljskim duelima s Hrvatskom i Crnom Gorom, otputovale su u na Eurobasket bez prevelikih očekivanja javnosti, ali u stručnom štabu našeg tima znali su da smo na dobrom putu.
Pobjeda protiv Belgije najavila čudo
Selektor Lojo bio je zadovoljan radom svojih igračica, koje su vremenom dizale takmičarsku formu, a dolaskom Jonquel Jones u drugoj fazi priprema, ekipa je kompletirana i bila je spremna da pomrsi račune favoritima.
Kohezija i hemija unutar našeg tokom cijelih priprema bili su na visokom nivou, što se najbolje potvrdilo u slučaju Courtney Hurt - Amerikanke koja je prvi dio priprema provela s našom ekipom i naporno trenirala kao da će sigurno nastupiti na Eurobasketu, ali je umjesto toga morala je napustiti reprezentaciju nakon što se Jones priključila ekipi i mjesta je bilo za samo jednu naturalizovanu igračicu.
Učinila je to bez pogovora, svjesna da je Jones ipak klasa više, ali njena skromnost i želja da i u tim okolnostima pomogne ekipi, bili su pravi primjer i veliki motiv ostalim bh. košarkašicama da se još jače bore za svoje mjesto u ekipi.
Nastup na Evropskom prvenstvu kruna je karijere za svaku košarkašicu koja je bila u rosteru, pogotovo zbog činjenice da smo prvi put nakon 1999. zaigrali na jednom velikom takmičenju.
Početak i trijumf nad Belgijom bio je kao iz bajke, ali još niko nije smio naglas pomišljati da bi i kraj mogao biti takav.
Na startu smo srušili favorizovanu Belgiju, jednu od najjačih selekcija Evrope, da bi plasman u nokaut fazu potvrdili trijumfom protiv Turske. U meču sa Slovenijom imali smo priliku eventualnom pobjedom osigurati direktan plasman u četvrtfinale, ali kako to obično biva s našim reprezentativnim selekcijama, izabrali smo zaobilazni put.
Naše košarkašice, uslijed evidentnog energetskog pada, nisu odigrale na nivou pa smo nakon poraza od Slovenki igrali baraž za ulazak u četvrtfinale protiv Hrvatske.
Ipak, posrtaj protiv Slovenije nije nas pokolebao. Svjesni velikog uloga i historijske šanse koja im se ukazala, naše košarkašice prevazišle su sve poteškoće i još jednom maestralnom partijom protiv Hrvatske, prošle su među osam najboljih selekcija Evrope.
Povratak Bosne i Hercegovine nakon skoro 22 godine izbivanja s Evropskih prvenstva teško je mogao biti spektakularniji. Moćna Francuska u četvrtfinalu bila je prevelik zalogaj, ali nismo se obrukali. Pružili smo dostojan otpor, čak i bez naše druge najbolje igračice povrijeđene Marice Gajić, te smo potvrdili da nismo slučajno hit prvenstva.
Prava nagrada za dvomjesečni naporni rad, borbu i zajedništvo koje su pokazale bh. košarkašice, stigla je u meču za plasman od 5. do 8. mjesta kada smo razbili Švedsku, te ispisali nove stranice historije bh. ženske košarke. Peto mjesto jedne male zemlje, u konkurenciji košarkaških velesila, ostat će zlatnim slovima zapisano u almanasima bh. košarke.
Naša selekcija tako je osigurala plasman na kvalifikacioni turnir za Svjetsko prvenstvo koje će se od 22. septembra do 1. oktobra 2022. godine održati u Australiji i dobila je dodatnu priliku za ekspanziju košarke u državi kojoj je igra pod obručima već dugo na marginama, iako je u prošlosti znala donijeti mnogo radosti naciji.
BiH od sportista nema bolje ambasadore
Mnogi su prvi put gledali svoju žensku reprezentaciju na velikoj pozornici, a to se odnosi i na većinu košarkašica, koje su te 1999. još bile u vrtiću kada je BiH posljednji put igrala na Eurobasketu.
Milica Deura, Miljana Džombeta, Nikolina Babić, Dragana Domuzin, Marica Gajić, Nikolina Delić, Melisa Brčaninović, Nikolina Džebo, Irena Vrančić, Matea Tavić, Anđela Delić i Jonquel Jones postale su heroine nacije.
Jonquel Jones je postavila nekoliko rekorda i briljantim partijama ušla je u najužu konkurenciju za najkorisniju igračicu prvenstva, potvrdivši neupitnu svjetsku klasu.
Marica Gajić, pružila je odlične partije nakon što nije igrala šest mjeseci zbog povrede. Stisnula je zube i pomogla reprezentaciji u najvažnijim utakmicama kada smo krčili put do četvrtfinala, a kasnije kada je zadobila novu povredu, zdušno je s klupe bodrila saigračice.
Blistala je i Nikolina Babić koja je efektnim koševima i assistencijama pokazala razvovrstan napadački arsenal, te je kako, saznajemo, privukla veliku pažnju brojnih skauta evropskih klubova koji su posmatrali mečeve naše selekcije.
Matea Tavić je uzimala i pogađala neke bitne šuteve, te je svojim iskustvom donijela mirnoću i sigurnost u trenucima kada je to trebalo.
I ostale reprezentativke dale su veliki doprinos i skrenule su pažnju na sebe, te će nakon ovoga Eurobasketa mnoge od njih biti na cijeni i meta brojnih timova.
Tandem Lojo-Mujanović
Selektor Goran Lojo i njegov stručni štab također zaslužuju sve pohvale. Iako nerijetko osporavan, zajedno sa svojim izabranicama, ispisao je historiju bh. košarke.
Uvijek odmjeren u izjavama, bezuslovno je i u teškim trenucima bio na strani svojih košarkašica, kojima je bio i svojevrsna očinska figura u cjelokupnom ciklusu koji je počeo još 2019. godine kada smo napravili čudo u kvalifikacijama i pobjedom u Rusiji pred 6.000 navijača najavili velike stvari.
Studioznim i predanim radom, dobrom takičkom i mentalnom pripremom, dao je ogroman pečat historijskom uspjehu bh. košarkašica, te bi u budućnosti trebao biti jedan od nosilaca daljenjeg progresa ženske košarke u BiH.
Iako su same igračice predvođene stručnim štabom svakako najzaslužnije za ostvareni rezultat na Eurobasketu, sigurno bi sve mnogo teže bilo bez legendarne Razije Mujanović, čije je prisustvo bilo od neprocjenjivog značaja za našu ekipu.
Tim-menadžerica naše selekcije i najveći brend ženske košarke na ovim prostorima, ali i šire, bila je ogromna moralna i stručna podrška, te dodatni motiv i kohezivni faktor u našoj selekciji, jer su bh. reprezentativke na licu mjesta mogle da se uvjere o kakvoj sportskoj veličini je riječ - mnogo više cijenjenoj u evropskim okvirima, nego u vlastitoj domovini.
Razija je svojim angažmanom potvrdila da su nam i u ostalim reprezentativnim selekcijima potrebni stručnjaci njenog renomea, koji svojim iskustvom, znanjem i autoritetom mogu biti "X faktor" na putu do uspjeha.
Konačno, još jednom se potvrdilo da od sporta i sportista ova zemlja nema bolje ambasadore. Iako smo mala zemlja, pokazalo se da imamo veliko srce i da se znamo radovati uspjesima.
Možda će i najbolje bh. košarkašice nakon ovoga dobiti zasluženu nagradu od državnih institucija, čija pomoć je izostala u pripremama za Eurobasket, ali realnost je da ni ovo neće biti "okidač" promjena i uspostavljanju zdravog sistema u bh. sportu.
Do tada će, kao što su to istakle naše košarkašice, našim sportistima najveća satisfakcija biti stotine mališana koje će ih dočekivati i puniti srca uz pjesme i zastave naše zemlje.
Našim heronima i to je bilo dovoljno.
