Kraj košarkaške bajke: Kobe, hvala ti za 20 godina divnih uspomena
Kada neku osobu možete samo voljeti ili mrziti - to znači da je ta osoba uistinu značajna. Kobe je upravo to. Još u životu nisam sreo čovjeka koji je indiferentan na spomen Bryantovog imena. Povratna reakcija može biti "on je Bog košarke" ili "ma, on se samo ispucava". Sredine nema.
Kobe je upravo takvu karijeru i želio.
"Ne igram da bih se dopao j****** kritičarima. Igram zbog svog uživanja i ljubavi prema košarci. Igram za pobjedu", riječi su koje su najbolje oslikavale Kobeov karakter na terenu.
Rođeni košarkaški "ubica"
Novije generacije prostim pogledom na statistiku tokom Mambine karijere mogu pogrešno zaključiti da je Kobe na početku karijere bio preplašen velike scene ili nedorastao istoj. Kobe se nije pretvorio u košarkaškog "ubicu". Kobe je rođen takav.
Ljeto 1996. godine. Treninzi za igrače koji izlaze na draft su u toku. Na trening Lakersa dolazi 17-godišnji klinac iz srednje škole Lower Merion iz predgrađa Philadelphije. Pored terena je tadašnji generalni menadžer LA-a Jerry West. Da, onaj čija silueta krasi logo NBA lige. Kobe je izazvao Michaela Coopera na dvoboj jedan na jedan. Coopera, za kojeg je Larry Bird rekao da ga je on najbolje čuvao u karijeri. Bryant je tada 40-godišnjaka "razbio", a West je nakon samo nekoliko minuta rekao "vidio sam dovoljno". Šta je Cooper rekao? "J*****, ovaj mali zna igrati!".
Opet, Kobe je uz dosta sreće došao u Lakerse. Željeli su ga osmim pickom birati New Jersey Netsi. Kobe je odlučno rekao "ne". Netsi su uzeli Kerryja Kittlesa. Kao 13. birali su Charlotte Hornetsi. West je učinio potez koji se tada činio kao veoma loš, a iz ove perspektive kao velika krađa - Vlade Divac je otišao u Charlotte, a Kobe Bryant je došao u Lakerse. West je, ispostavit će se tada, a i kasnije, bio figura koja je bila Kobeov anđeo čuvar kroz karijeru.
Sve je počelo i završilo s Utahom
Zamislite da imate 18 godina i igrate petu utakmicu polufinala Zapada protiv Utaha koji vodi 3-1. Byron Scott je povrijeđen. Robert Horry i Shaquille O'Neal su isključeni i na vama je da odlučite utakmicu. Kobe je promašio čitavu konstrukciju koša četiri puta. Da, dobro ste pročitali - četiri puta. Lakersi su nakon produžetka izgubili 98:93 i ispali. Svi bi nakon toga psihički "potonuli". Svi osim Kobea. Zanimljivo, igrom sudbine, nakon što je na veliku scenu neslavno iskočio protiv Jazza, upravo protiv iste ekipe je završio svoju bogatu 20-godišnju karijeru.
Mnogo ga je boljelo to što nije mogao odmah postati centralna figura Lakersa. Na početku karijere je bio rezerva Eddieju Jonesu, omiljenom liku navijača Lakersa. Čak i kada je otišao 1999. godine u Charlotte, a na njegovo mjesto u petorku upao Kobe, na domaćim utakmicama u Gradu anđela se moglo čuti "Eddie, Eddie!". Možete samo zamisliti kako se Kobe osjećao. I nije slučajno tada Bryant počeo redovno trpati 20+ poena iz noći u noć. Eddieva popularnost ga je samo još više motivirala da pokaže i dokaže koliko vrijedi.
Tri titule i razlaz sa Shaqom
No, čak i sa tri uzastopne titule 2000., 2001. i 2002. godine Kobe nije bio "glavni šerif" u gradu. Ta uloga je pripadala (ne)zasluženo Shaquilleu O'Nealu. Treba li reći koliko je tek to smetalo Kobeu? Toliko da je Kobe direktan krivac za raspadanje tih šampionskih Lakersa, te je vodstvo Lakersa 2004. godine moralo birati između njega i Shaqa. Izabrali su ostaviti Kobea, a Shaq je otišao u Miami.
Koliko je visoko mišljenje o sebi imao Kobe tada najbolje ilustruje rečenica "u ovoj ligi postoje samo dvojica pravih košarkaških ubica", misleći na sebe i Michaela Jordana, koji je tada najavio treći put odlazak u penziju.
Kobe je tokom čitave karijere imao breme "nasljednika Jordana". Istina je, a to Kobe nije ni krio, da je "upijao" svaki MJ-ov potez, uostalom nije teško na YouTubeu pronaći kompilaciju identičnih poteza dvojice najboljih bekova svih vremena. Zaista, sličnost između njih dvojice je nevjerovatna. Kobe je, na stranu potezi koje je "ukrao", imao onaj "jordanovski" instinkt ubice i nevjerovatnu želju za pobjedom, da ne spominjemo manijakalan rad i treninge u tri ujutro. Kobe nije želio biti upoređivan sa Jordanom, sa najvećim ikad. Kobe je želio biti najveći ikad.
Vratimo se periodu nakon odlaska Shaqa. Kobe je postao "alfa mužjak" u Lakersima, no nije mogao sam. Prava je šteta što je na vrhuncu karijere za saigrače imao Chrisa Mihma i Smusha Parkera u startnoj petorci jer sa iole pristojnim "pomoćnim elementima" mogao je osvojiti skoro duplo više titula nego što ih ima.
"Morao sam da osvojim titulu bez Shaqa"
Zaista je nevjerovatno opisati koliko je bio moćan Kobe u sezoni 2005/2006 kada se na klupu vratio Phil Jackson - 35,4 poena prosječno, 62 poena za tri četvrtine protiv Dallasa, 81 poen protiv Toronta, postizao je 45+ poena na četiri uzastopne utakmice... Sva ta postignuća su mu prisjela kada je prvak te godine postao Shaq sa Miami Heatom.
"Bio sam bijesan. Bio sam veoma ljut jer sam morao da osvojim titulu bez Shaqa. Jednostavno sam morao. To je bio moj izazov, moja opsesija", priznao je Kobe.
Tada se ponovo ukazao njegov anđeo čuvar West. "Poklonio" je Lakersima Pau Gasola sredinom sezone 2007/2008 i upravo je te sezone Kobe dobio svoju jedinu MVP nagradu. Iskreno, zaslužio je više od te jedne. No, u finalu play-offa Boston je bio prejak i slavio sa 4-2.
Iduće sezone Kobe je došao do četvrtog prstena nakon što su Lakersi savladali Orlando, a konačno je dobio nagradu za MVP finala (Shaq je bio MVP finala u tri vezane titule Lakersa).
Najdraža titula u karijeri
Kobe je čekao na osvetu Celticsima dvije sezone. I to na kakav način. "Radije bih šutirao 0 od 30 nego 0 od 9. 0 od 9 znači da si pobijedio sebe". Da ovo nisu prazne riječi pokazao je u sedmoj utakmici finala protiv Bostona. Kobe je šutirao 6/24, ali je donio pobjedu Lakersima nakon -13 sredinom treće četvrtine. To je bila peta titula za njega, ali ujedno i najdraža.
"Titulu iz 2010. godine ću zauvijek pamtiti i čuvati kao sjajnu uspomenu. Boston je bio jaka ekipa. Gubili smo 3-2 u seriji. Nakon pete utakmice u Bostonu smo sjedili u svlačionici. Bili su tu Fisher, Gasol, Odom i ostali, a ja sam samo počeo da se smijem. Smijalli smo se što gubimo 3-2. To je momenat koji nikada neću zaboraviti".
Na njegovu žalost, nikada nije uspio stići do šeste titule, čime bi se izjednačio sa Jordanom. Povrede su uzele danak i nakon sezone 2012/2013 Kobe više nije bio isti. Skoro da nema dijela tijela kojeg Bryant nije povrijedio tokom 20 godina karijere. Stoga je teška srca početkom ove sezone objavio kako će završiti karijeru. "Moje srce hoće još, ali glava govori da je vrijeme da se povučem".
Nema sumnje da je "na silu" mogao igrati još nekoliko sezona, igrati desetak minuta prosječno, "na iskustvo", u nekoj ekipi koja se bori za titulu. No, Kobe sebe previše voli da bi se "spustio" u rolu igrača s klupe, veterana koji ganja prsten.
"On je najbolji igrač Lakersa svih vremena"
Odlazi kao jedan od najboljih igrača svih vremena. Shaq ga je stavio na pijedestal Lakersa. "On je najbolji igrač Lakersa svih vremena. Igrao je 20 gdina za jedan klub i radio je to na svoj način. Sjećam se kad je tek došao. Rekao mi je 'bit ću bolji od Jordana'. Ja sam mu na to odgovorio 'dečko, stani malo'. Na kraju ga je prestigao po broju poena. Ima jedan prsten manje od Jordana, ali nije mala stvar ni biti najbolji Laker kada znaš da su tamo igrali Kareem, Wilt i Magic".
Razmišljao sam da li da na kraju teksta napišem Kobeova dostignuća. Brojke ne mogu dočarati njegovu genijalnost na terenu, ali ipak ih je red napisati:
- 1.346 utakmica (12. svih vremena)
- 48.637 minuta (7. svih vremena)
- 33.643 poena (3. svih vremena)
- 7.047 skoka (110. svih vremena)
- 6.036 asistencije (29. svih vremena)
- 1.944 ukradene lopte (15. svih vremena)
- 8.378 ubačenih slobodnih bacanja (3. svih vremena)
- 5 puta NBA prvak
- 2 puta MVP finala
- 1 put MVP lige
- 18 puta All-Star
- 4 puta All-Star MVP
- 11 puta izbor u prvi tim lige
- 9 puta izbor u prvu defanzivnu petorku lige
- 2 puta najbolji strijelac lige
- 1 put pobjednik takmičenja u zakucavanjima
- 2 puta osvajač zlatne medalje na Olimpijadi
- 19 rekorda NBA lige
- 9 rekorda Los Angeles Lakersa
Ipak, podatak koji je meni lično najfascinantniji od svih je ovaj: Kobe je postigao 40+ poena protiv svakog kluba u NBA ligi.
Oproštajna turneja noćas je došla do kraja. Na mjestima gdje je bio omražen 19 godina, ove sezone su mu svi pljeskali. Bryantov dlazak u košarkašku penziju je zasjenio čak i fenomenalnu sezonu Warriorsa koji su postavili novi rekord NBA lige omjerom 73-9. To govori dovoljno o njegovoj veličini. Za kraj nam je priredio spektakl - 60 poena za pobjedu Lakersa nad Utahom, tek toliko da posljednji put pokaže svoju magiju.
Kobe, hvala ti za 20 godina divnih uspomena!