Mihajlović: Zar mislite da mi je izolacija problem nakon dva rata i bombardovanja

"Shvatam one koji se nisu navikli na ovo i sada im se sve čini kao žrtva. Međutim, za mene su sve mjere predostrožnosti bile jako lagane za praćenje. Proveo sam mjesece zatvoren u bolničkoj sobi u devet kvadrata, spojen na cjevčice i infuziju, bez mogućnosti da otvorim prozor. Mislite li da mi je problem ostati sa svojom porodicom kod kuće i izlaziti samo na terasu da popušim jednu cigaretu?. Masku sam koristio mjesecima, nisam se grlio, rukovao... Nisam morao mijenjati sada navike, pomalo sam asocijalan tip čovjeka. Čak sam se i šalio da bih sve ove mjere sigurnosti zadržao u sljedećih pet godina. Ne podcjenjujem opasnost od korone, ali ne podcjenjujem ni tjeskobu kod onih koji nisu navikli biti izolirani", rekao je trener Bologne.

Mihajlović se nalazi u Rimu u samoizolaciji budući da je zbog leukemije u daleko većem riziku od običnih ljudi.

"Mislite da poslije dva rata, bombardovanja i policijskog sata meni može predstavljati problem biti u kući na kauču ispred TV-a ili u fotelji s knjigom ili na terasi s cigaretom? Nakon mjeseci koje sam proveo u bolnici, biti kući s mojom porodicom vidim kao privilegiju. Poslije bolesti rekao sam više puta da je svaka stvar u mom životu dobila svoju dodatnu vrijednost i sve mi izgleda prelijepo. Disanje punim plućima, dodir vode na licu za vrijeme tuširanja, panorame... Na spisak mogu dodati i dug boravak u kući. Počevši od toga da mi ne treba alarm. Ustao sam u podne iz kreveta, zaboravio sam kada sam posljednji put učinio takvo nešto. Možda na praznicima kad sam bio dijete", dodao je Mihajlović.

Inače, trener Bologne je u intervju istakao kako mu je jedino žao što još ne može osjetiti okus hrane zbog posljedica terapije.