Haris Brkić je među najvećim talentima koji su se pojavili na ovim prostorima u posljednjih 30 godina. Uz Damira Mulaomerovića iz tuzlanske Slobode, Brkić je bio najdarovitiji igrač bivše države početkom turobnih devedetih godina, piše Al Jazeera Balkans.
Košarci je poklonio dvokorak sa svojim potpisom. Zvali su ga "Harisov ulaz". Taj produženi korak teško se branio. Uspio je podijeliti košarkaške sudije, pa su pravljene analize, da bi se u konačnici zaključilo da se ne radi o "grešci u koracima". Kad god bi Haris krenuo s loptom na koš, dok je s jednom nogom dva puta "naskakao", ni protivnički, ali ni saigrači nisu znali šta će uraditi. Nekad je asistirao, nekad poentirao, rijetko griješio.
Košarci je poklonio dvokorak sa svojim potpisom, zvali su ga 'Harisov ulaz'.
Haris je bio Partizanov čarobnjak u sjajnoj ekipi devedesetih godina, s Berićem, Tomaševićem, Koturovićem, Čubrilom, Drobnjakom, Vidačićem, Lukovskim, Radoševićem... Njegova košarka bila je posebna, nekako drugačija. Znali su to u Partizanu kada su ga doveli iz sarajevske Bosne. Rat je potpuno razbio fantastičnu generaciju "Studenata", s Brkićem, Vukčevićem, Ovčinom, Bosnićem, Glintićem, Abazom... uz koje su stasavali Predrag Materić, Veselin Petrović... Ova generacija, koju su vodili Nikola Radić, Mladen Ostojić i Ante Đogić, važila je za najperspektivniju u bivšoj državi.
Brkić je već sa 16 godina bio na pragu prve ekipe Bosne, spremao se za odabrano društvo: Samir Avdić, Nenad Marković, Mario Primorac, Sejo Bukva, Dževad Alihodžić, Adis Bećiragić, Gordan Firić... Sarajevo je napustio u predvečerje rata. Preko Grčke, gdje je bio s reprezentacijom, umjesto povratka u ratom načeto Sarajevo, produžio je u Beograd gdje je potpisao za Partizan.
Bez obzra što je iz mješovitog muslimansko-srpskog braka, njegovo ime smetalo je mnogima. No, na njegovoj igri se nije vidjelo da ga muče uvrede sa tribina. Doduše, nikad od Partizanovih navijača. "Grobari" su ga voljeli, ali su ga navijači Crvene zvezde, "Delije", vrijeđali.
Kada je trebao karijeru nastaviti u inostranstvu, da zaradi novac, Haris je u 26. godini života mučki ubijen. Prošlo je, eto, 13 godina od ubistva ispred beogradske dvorane "Pionir", nakon večernjeg treninga, kada je još uvijek nepoznati ubica prišao i Harisu ispalio tri metka u glavu.
Javnost je o razlozima ubistva, kao i u sličnim beogradskim prilikama, uglavnom nagađala. Da li je razlog osveta, ili to što se zamjerio nekim opasnim Crnogorcima dok je igrao u podgoričkoj Budućnosti, to više i nije bitno. Košarkaška Evropa bila je u šoku, jer je stradao sportista, igrač koji nije bio sklon konfliktima.
Brkić je za Partizan odigrao 290 utakmica i deseti je na vječnoj listi. Sa 3.709 poena nalazi se na osmom mjestu liste strijelaca, a s 951 poenom je na petom mjestu najefikasnijih igrača Partizana u evropskim kupovima.
"Ovo je moj grad, dvorana u kojoj sam trenirao, ovdje sam počeo, ali opet mi je neugodno, jer sam ovdje za neke četnik, a u Beogradu sam Turčin", kazao je Brkić u Sarajevu 1999. godine.
Jednom sarajevskom prijatelju, bivšem saigraču, otprilike mjesec dana prije ubistva, povjerio se: "Rado bih se vratio kući, imam nekih problema. Kako ide Bosni, ima li ekipu, da li bi me ponovo primili?", raspitovao se Haris.
Bosnin bordo dres ostao je samo želja. Postao je meta ubice. Tri dana ljekari su ga pokušavali spasiti. Rane su, međutim, bile preteške. Umro je 15. decembra 2000. godine, sat i po iza ponoći. Beogradskoj policiji pronalazak ubice otežavalo je to što je Haris bio omiljen. Jednostavno, niko nije mogao pronaći motiv za ubistvo, piše Al Jazeera Balkans.
