Djevojčica iz Srebrenice živi sport: Nogomet igra u Sarajevu i Zenici, košarku u Srbiji
Nadija je u razgovoru za Klix.ba otkrila kako je biti u tijelu 12-godišnjakinje koja svakodnevno uživa u čarima sporta, ali i koliko je teško stizati sve te obaveze s obzirom na to da sportske aktivnosti obavlja u tri različita grada - Sarajevu, Zenici i Ljuboviji.
Na početku razgovora istakla je da se još uvijek ne može odlučiti između nogometa i košarke te da oba sporta podjednako voli, što je samo još jedan dokaz kakvu strast prema sportu osjeća ova djevojčica iz Srebrenice.
"Košarku treniram u KK Ljubovija u Srbiji, nogomet u SFK 2000 Sarajevo i igram za omladinske selekcije nogometne reprezentacije BiH. Nogomet sam zavoljela od malih nogu, ponajviše zahvaljujući rođacima koji se također bave ovim sportom, ali moram reći i da mnogo volim košarku te da je teško izabrati koji sport mi je draži", istakla je Nadija.
Uživa u svakom trenutku
Iako njen ritam života nije nimalo jednostavan, Nadija kaže da uživa u svim aktivnostima i da joj je najvažnije da je vezana za sport. Također, otkrila je da tri puta sedmično ide u srbijanski grad Ljuboviju, gdje trenira košarku i da je to najbliži ženski košarkaški klub u okruženju.
"S obzirom na to da u okruženju nema nijedan ženski košarkaški klub, prinuđena sam da idem u Srbiju i tamo se bavim košarkom, a u Sarajevu srećom imam rodbinu pa mi poslije škole nije problem otići u glavni grad i trenirati znajući da mi oni puno pomažu u tome. Ne mislim da mi je naporno, najvažnije mi je da sam vezana za sport. U Ljuboviju idem tri puta sedmično kako bih trenirala košarku, vikendom igram utakmice, a inače igram na poziciji plejmejkera. Što se tiče nogometa, tu zauzimam golmansku poziciju i za sada mi uspijeva da sve to organizujem i da stižem na sve obaveze", kaže nam naša sagovornica.
Njen otac Arif istakao je da će u narednom periodu njegova kćerka morati donijeti odluku između nogometa i košarke, a i on sam je istakao da će to biti izuzetno teško.
"Kroz godinu ili dvije će morati odlučiti između nogometa i košarke ili će se tim sportovima morati baviti rekreativno. Teško je stizati sve to, mora se puno više posvetiti ako želi uspjeti i ona je svjesna toga. Sestra moje supruge također ima dva sina koja igraju za Željezničar, a oni su 2005. godište. Ona se družila s njima i kada je jednom prilikom otišla u Sarajevo, primijetio ju je legendarni Adnan Gušo i bila je kod njega u kampu za golmane, gdje je u svojoj generaciji na jednom takmičenju 'duela golmana' osvojila drugo mjesto", kaže nam njen otac koji je rekao da vlasti iz Srebrenice nemaju previše sluha za njegovu kćerku te da je samo dva puta dobila neku vrstu sufinansiranja, što nije naveo kao problem, već se zahvalio i na tome.
Njen otac otkriva da se Nadija zbog nemogućnosti pravilnog treniranja takmiči sa čak četiri godine starijim djevojčicama u Srbiji, a pošto ne može svakodnevno odlziti na treninge u Sarajevo, većinom igra na turnirima za SFK 2000 Sarajevo.
"U januaru prošle godine je bila u kampu reprezentacije u Zenici, pozvao ju je selektor Ilija Lučić i od tada nastupa za reprezentaciju i SFK 2000 Sarajevo. S obzirom na to da ne može uvijek stizati na treninge u SFK 2000, glavne obaveze u tom klubu su joj odlasci na turnir. Što se tiče košarke, u Ljuboviju ide već dvije i po godine i tamo nastupa za pionirsku i kadetsku selekciju. Prošle godine je igrala za pretpionire i bili su prvi na tabeli, ali to je ugašeno, jer nema puno te generacije. Pionirke su starije od nje dvije godine, a kadetkinje čak i četiri godine. Bori se i igra s njima, šta da radimo...", kaze otac Arif koji dodaje i da roditelji ne mogu uvijek putovati s njom, ali da im veliku podršku pruža dedo koji živi u Sarajevu.
Planira preseliti u Sarajevo
Nadija kaže da također ponekad trenira i s dječacima u FK Guber, klubu iz Srebrenice koji ima mlađe muške selekcije, a istakla je da planira upisati srednju školu u Sarajevu gdje će se nastaviti baviti sportom.
"Od početka je u školi sve normalno, jer svi znaju čime se bavim, nastavnicima je bilo malo čudno kada sam tek došla, ali sam im objasnila da ovo zaista volim i oni to poštuju, što je meni veoma drago. Također, ponekad treniram i s pjetlićima muške generacije FK Guber, ali to nije toliko ozbiljno, jer samo dva puta sedmično treniramo u dvorani. Srednju školu planiram upisati u Sarajevu, gdje bi mogla nastaviti trenirati i moj san je da se to desi", kaže nam Nadija.
Otac Arif kaže da uopšte nije bitno da li će njegova kćerka postati profesionalna sportistkinja u budućnosti i da je najbitnije da se ona pravilno fizički i mentalno razvije, što je vjerovatno i najbolji način da se ovoj talentovanoj djevojčici pruži podrška.
"Kao svaki roditelj želim da moje dijete uspije u životu, mi mislimo da je došlo vrijeme u kojem se djeca sve manje bave sportom i svaki vid sporta je dobrodošao djetetu u razvoju. Eh sad, da li će ona postati izvrsna sportistkinja, to je nebitno u krajnjem slučaju, najbitnije je da ona postane dobar čovjek, a kroz sport se može doprinijeti kako fizičkom tako i mentalnom zdravlju. Ona će imati našu podršku, kao i do sada, a da li će uspjeti u tome, to je teško pretpostaviti, jer je potrebno mnogo sreće, kao i da se poklope neke stvari. Opet kažem, najbitnije je da se razvije u dobrog čovjeka. Možda će i najteže biti da se odluči između dva sporta, jer kada dođe srednja škola, sigurno neće moći stizati sve to", kaže nam Arif.
Za kraj, jedino što Nadiji možemo poželjeti je puno sreće na njenom dugom sportskom putu uz nadu da će, kada dođe vrijeme za to, imati slatku muku u izboru između nogometa i košarke te da će, kada odluku donese, krenuti putem koji će je odvesti do konačnog cilja. Ona je već sada pokazala da prepreke za nju ne postoje.
