Godišnjica rođenja Asima Ferhatovića: Hase je bio i ostao neponovljiva ličnost bh. nogometne scene
S loptom je dijelio tugu i radost
U sezoni 1963/64. upisan je kao prvi strijelac jugoslavenskog prvenstva s 19 golova. Nesvakidašnjom tehnikom lomio je svoje suparnike. S Bordo timom osvojio je naslov prvaka Jugoslavije u sezoni 1966/67. Upravo u toj sezoni oprostio se od aktivnog igranja nogometa nakon teške povrede u Rijeci. S loptom je dijelio tugu i radost. O njemu su ispričane brojne priče, a Hase je bio i među počasnim nosiocima olimpijskog plamena 1984. godine u Sarajevu.
Pomaganje ljudima bila mu je svakodnevnica. Hase je iznad svega bio ljudina, čovjek kojem su jednom zauzeta načela bila i ostala svetinja. Mnogi tvrde da je nogomet shvatao kao zabavu. Nekada je znao otići s rajom "igrati lopte" u vrijeme kada su njegovi saigrači imali utakmicu. Znali su ga natjerati da nastupa za Sarajevo. Tvrde kako su ga bukvalno molili da dođe, a bio je vanserijski talent.
"Ferhatović je bio jedan od najvećih samoukih talenata. Izgleda da nije u svoje vrijeme imao trenera koji bi pravilno usmjerio njegov potencijal. Unatoč tome, Hase je sam razvio svoj stil igre. Igrati s njim bilo je pravo zadovoljstvo. Nije bilo potrebno nikakvo uigravanje. Šteta što nije igrao u Beogradu, jer bi kao nogometaš doživio mnogo veću afirmaciju", istakao je Ivica Osim u knjizi "Ferhatović, majstor driblinga" autora Stjepana Kljujića.
Ferhatović i FK Sarajevo bili su kao jedno, Koševo je bio njegov dom i on je na najvećem bh. stadionu blistao punim sjajem. Hase je jednostavno znao da očara, oduševi, zadivi majstorstvom driblinga, nezaboravnim golovima, podvizima kakvi se rijetko viđaju na nogometnim terenima. Publika je znala da ga ponese, a onda bi se u trenucima nadahnuća stapali u jednu cjelinu. To je nešto najljepše što se može doživjeti u nogometu.
Na zidu pomoćnog stadiona oslikana rečenica kao podsjetnik na romantičnu privrženost
Kratko vrijeme proveo je u Turskoj, u Fenerbahceu. No, poslije odigranih devet utakmica vratio se u rodni grad. Po povratku u grad na Miljacki rekao je čuvenu rečenicu koja se i danas prepričava među navijačima Sarajeva.
"Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu", potcrtao je Hase ono što su neki novi klinci oslikali na zidu pomoćnog stadiona Koševo kao podsjetnik na romantičnu privrženost Haseta svom gradu i klubu.
Asim je imao dosta obožavatelja koji su bili impresionirani njegovim likom i djelom. Dolazili su sa svih strana da bi ga vidjeli. Pozivali su ga mnogi "da ih počasti prisustvom“. Oni koji su ga bolje poznavali, kažu da je uživao u druženju s dragim mu "običnim" ljudima, razgovorima o malim i običnim temama svakodnevnice. S njim se moglo razgovarati o ljudskim stvarnostima i filozofiji života. Bio je čovjek izuzetne karizme i vanserijskog talenta. Bio je istinski idol, a njegova druga ljubav bila je šah.
Najveći stadion u BiH nosi njegovo ime, ima bistu ispred stadiona, jedna ulica u neposrednoj blizini stadiona zove se po njemu. Lik Asima Ferhatovića Haseta nalazi se na poštanskim markama - počast koja je rijetko kome ukazana. U znak sjećanja FK Vratnik tradicionalno organizira malonogometni turnir, a Šahovski klub Stari Grad šahovski turnir. Stjepan Kljujić napisao je knjigu o Hasetu pod nazivom - Ferhatović, majstor driblinga.
Bez dvojbe, za navijače Sarajeva je istinska i najveća legenda kluba. Asim je bio i ostao neponovljiva ličnost bh. nogometne scene. Za života je ostavio neizbrisiv trag. Sarajevo i danas pamti njegov posljednji ispraćaj na gradskom groblju Bare.
Mit o famoznoj trećoj četvrtini je srušen! Statistika pokazuje dominaciju košarkaša BiH
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
