No, krenimo redom. U proljeće 1955. godine, tačnije 13. aprila u porodici Rame Sušića u Zavidovićima rodio se drugi sin. Dobio je ime Safet. Od malih nogu pokazao je strast za nogometom, pa je sa bratom Seadom dane provodio uz druženju sa loptom. Zanimljivo je bilo gledati kada je igrala ulica protiv ulice. To je bila posebna draž! Već tada Safet je iskazivao veliki talent.
Gorak debi u bordo majici
Važno je napomenuti da je Sead još kao dječak bio najbolji u mlađim kategorijama Krivaje. Priliku da zaigra za prvi tim dobio je u osnovnoj školi. Njegovim stazama želio je krenuti i brat Safet. Proba mu nije trebala! Izuzetna nadarenost omogućila mu je da sa petnaest godina dobije šansu u udarnoj postavi. U to vrijeme brat je već bio u Crvenoj zvezdi, a Safet je mašatao kako će i on jednoga dana zaigrati na otvorenoj sceni.
Sudbina je htjela da preseli na Koševo. U bordo dresu postao je najbolji igrač jugoslovenske lige i reprezentativac bivše države. Prvi treneri u omladinskoj školi FK Sarajevo bili su mu Srboljub Markušević i Marko Bilić. Pomenute trenere oduševio je na turniru u Njemačkoj 1973. godine. Naime, Sušić je bio najbolji nogometaš cijelog takmičenja. Od jedanaest golova bordo tima, on je postigao sedam. Već na u povratku ka glavnom gradu BiH, u avionu, čelni ljudi koševskog kluba odlučili su da ga prekomanduju u prvi tim.
Iste godine ostvario mu se san. Na turniru pod nazivom Liga šampiona na kojem su učestvovali timovi koji su do tada osvajali titule jugoslovenske lige (Sarajevo, Željezničar, Partizan, Crvena zvezda, Hajduk, Dinamo i Vojvodina) bordo tim je odmjerio snage sa beogradskim crveno-belima. Na najvećem bh. stadionu promovisana je nova zvijezda - Safet Sušić. Debi mu nije ostao u lijepom sjećanju, jer je njegov tim poražen rezultatom 3-0.
Kasnije je za Sarajevo odigrao mnogo utakmica. Pokazao je neospornu klasu! Vrhunska kontrola lopte i precizan udarac bili su glavni aduti jednog od najboljih igrača Evrope u to vrijeme. Imponirao je motorikom, brzinom, te gotovo nevjerovatnom tehnikom. Sjajno je igrao sa obje noge i jednim potezom mogao je riješiti utakmicu.
Jednu od najboljih partija u bordo majici pružio je 30. maja 1979.godine protiv Budućnosti iz Podgorice (u to vrijeme Titograd). Naime, u utakmici koja je direktno odlučivala o tome ko će zauzeti treće mjesto Safet je briljirao. Bio je najzaslužniji što je njegov tim slavio 4-1.
Potjera za Papetom
Zbog teške upale zglobova koju je dobio na pripremama FK Sarajevo na Borikama kod Rogatice, sa travnjak je odsustvovao osam mjeseci. To se desilo 1976. Na svu sreću, brzo se oporavio. Dvije godine kasnije imao je još jedno veliko životno iskušenje.Naime, u dvoboju Sarajeva i Napretka iz Kruševca doživio je povredu koljena.
Nakon uspješnog hirurškog zahvata u januaru 1979. godine otišao je na specijalne pripreme u Baške Vode. Radio je sa Boškom Prodanovićem. Vratio se bolji nego ikada!
Iako je beogradski Partizan bio najuporniji u nastojanju da ga dovede u svoje redove popularni Pape nije želio pogaziti svoju riječ koju je dao nekadašnjem direktoru Svetozaru Vujoviću. Ostao je vjeran timu sa Koševa. Igrajući za Sarajevo postigao je oko 250 golova.
Nakon sjanih izdanja u FK Sarajevo, i nakon što je ispunio zakonsku normu od 28 godina starosti potrebnu za odlazak u inostranstvo, za Sušića je nastala prava potjera od strane najvećih evropskih timova.
Posao sa milanskim Interom već je bio završen i Sušić je navodno potpisao predugovor. No, u sve se umiješao Torino sa boljom ponudom. Nakon što je Sušić odlučio parafirati ugovor i sa Torinom, “nerazzurri” su se žalili fudbalskom savezu Italije. Epilog svega - Sušić je dobio jednogodišnju suspenziju za dolazak na “čizmu”.
Kasnije Safet prelazi u Paris Saint Germain gdje se zadržao devet godina. Najviše od svih stranaca u historiji kluba. I u “gradu svjetlosti” Sušić ostavlja veliki trag.
Tri gola Argentini
Titulu najboljeg stranog igrača u Francuskoj ponio je 1983. Iste godine sa Parižanima osvaja kup. Tri godine poslije sa PSG-om dotakao je vrh i u prvenstvu.
U reprezentaciji Jugoslavije debitovao je 5.oktobra 1977. u Budimpešti protiv Mađarske. Postigao je dva gola. Već u sljedećem okršaju, protiv Rumunije u Bukureštu, dolazi do prvog hat-tricka. Slijedi još jedan protiv Italije u Zagrebu u junu 1978., pa još jedan protiv tadašnjih planetarnih prvaka Argentinaca. Tu utakmicu posebno pamti!
Safet Sušić je u 51 utakmici (u dresu bivše Jugoslavije) poentirao 21 put. To se desilo u periodu između 1977. i 1990. godine. Za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine i za najboljeg fudbalera Jugoslavije proglašen je 1979. godine. Dvije godine poslije dobio je i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
Nesumnjivo briljantan igrač, ekspert nogometa, vlasnik čudesnog instikta sposoban gledati unaprijed. Pamte se njegove bravure u dvobojima Sarajeva sa Partizanom, Željezničarom, Crvenom zvezdom, Dinamom... Fudbalsku karijeru je okončao u 37. godina života igrajuću za francuski Red Star.
Nakon igračke, Pape je počeo graditi trenersku karijeru. Sa klupe je vodio francuski Cannes, turski Istanbulspor, Konyaspor, Ankaragücü, Rizespor i klubove u Saudijskoj Arabiji.
Aktuelni je selektor bh. nogometne reprezentacije. Nadamo se da će najbolji igrač BiH svih vremena odvesti “zmajeve” na jedno veliko takmičenje! Bio je i ostao šampion otvorene scene...
Mnogi sportski radnici i saigrači Safeta Sušića opisivali su ga kao čovjeka sa izuzetnim ljudskim osobinama. Apostrofirali su da je on sinteza nejljepšeg što jedan nogometaš može imati. Papeta su mnogi zapamtili kao odličnog igrača, sada ga doživljavaju kao modernog i hrabrog trenera. Očekuje se da nacionalna vrsta pod njegovim vodstvom krene jednom novom stazom.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
