Sjećanja Ševčenka na djetinjstvo i Černobil: Svi moji prijatelji iz Kijeva su umrli
U razgovoru za italijanski list Corriere Della Sera, Ševčenko je govorio o sadržaju ove publikacije, osvrćući se na neke vrlo važne aspekte koji su obilježili njegov život, poput černobilske katastrofe - nuklearna nesreća koja se dogodila 1986. godine na sjeveru Ukrajine, uz samu bjelorusku granicu.
Bivši igrač Milana i Chelseaja, prisjetio se kako je bilo odrstatina mjestu 200 kilometara udaljenom od nuklearne nesreće.
"Nadam se da nikoga neću iznenaditi ako kažem da mi se sve činilo normalnim. Imao sam deset godina. Zabavljao sam se igrajući nogomet i odveli su me u akademiju Dinamo Kijeva, ali tada je eksplodirao Reaktor 4 i sve su nas morali evakuisati iz tog područja", prisjeća se Ševčenko.
"Još uvijek osjećam mučninu kada pomislim na to. Stigli su autobusi iz SSSR-a i odveli su svu djecu između 6 i 15 godina. Bio sam se 1.500 kilometara od kuće i sjećam se da sam to proživio kao da sam u filmu", kazao je Ukrajinac, objašnjavajući kako se živjelo u SSSR-u:
"Nije bilo loše, bilo je dosta škola i sportskih igrališta. Bila je to zatvorena zemlja, s ograničenom mogućnošću kretanja."
U tom novom životu u SSSR-u, Ševčenko je živio s mnogim prijateljima iz djetinjstva iz Kijeva, ali nisu svi doživjeli istu sudbinu.
"U mom komšiliku bilo je sve manje i manje prijatelja iz djetinjstva. Svi su umrli, ne od zračenja, već od alkohola, droge, problema s oružjem ... Raspad SSSR-a postajao je sve izvjuesniji. Svijet koji smo poznavali je propadao i moji prijatelji, kao i svi moji sunardonjaci, više nisu vjerovali ni u šta i izgubili su se. Ljubav mojih roditelja i nogomet su me spasili", ispričao je osvajač Zlatna lopta iz 2004. godine
Ševčenko je prinznao da mu je kasnije godio izlazak iz tog "balona", vidjevši i spoznavši kroz putovanja da postoji i drugačiji svijet, što mu je pomoglo da odraste kao osoba i kao nogometaš.
Srbijanski i hrvatski rukometaš se potukli u svlačionici RK Zagreb poslije poraza u Ligi prvaka
