INTERVJU / Slaven Novoselac: Nije mala stvar biti najbolji u BiH, zahvalnost dugujem i bratu Draženu

Trenutno si član MNK Tango. Kakve su ambicije tvog novog kluba?

To je veoma ambiciozan klub, iako je osnovan tek 2011. godine. Imamo sjajnu ekipu, uglavnom mladih igrača, koji imaju kvalitet i željni su dokazivanja. Vlada sjajna atmosfera i to je jedan od ključeva uspjeha Tanga u ovoj godini, u kojoj smo osvojili sve trofeje, koje smo mogli osvojiti u BIH. Prvim mjestom u BIH smo izborili nastup u Ligi prvaka u futsalu naredne sezone, što nas čeka u augustu.

Nekoliko riječi o bratu Draženu...

Dražen i ja igramo zajedno u Tangu. On je počeo igrati nogomet sa pet godina u ŠF Bubamara. Kasnije je prešao u Željezničar, bio je u generaciji sa Edinom Džekom, Semirom Štilićem, Nerminom Jamakom i drugim poznatim sadašnjim i bivšim igračima Željezničara. Nakon juniora je priključen prvom timu, ali nije dobio pravu priliku i odmah je prešao na futsal, jer je vrstan tehničar i odlično se snašao na malom terenu. Od devetnaeste godine je reprezentativac BiH. Zajedno smo prošli mnogo toga, dijelili i uspjehe i manje sretne dane. Skupa smo igrali u Partizanu, Potpićnu, Marbu i sad smo u Tangu.

Koje su razlike između nogometaša koji igraju veliki i mali nogomet?

Razlika nogometaša i malonogometaša je velika, iako se na prvi pogled to ne čini tako. To su ustvari dva različita sporta i malo je nogometaša koji se dobro snalaze u futsalu. Malonogometaši moraju imati odličnu tehniku, imaju više obaveza u igri, moraju znati specifična kretanja, biti odlično fizički pripremljeni, a i tehnika golmana je potpuno drugačija. Po intenzitetu kretanja futsal je najsličniji hokeju na ledu, što će možda većinu začuditi.

Kako popularisati futsal u BiH?

U našoj zemlji futsal još uvijek nije toliko popularan, ali mislim da svake godine ide pomalo naprijed. Još uvijek je to kod nas čisto amaterski sport. Sa većim ulaganjima bi bilo ozbiljnije, a najvećim nedostatkom smatram manjak stručnih kadrova, koji bi radili sa djecom, a i klubovima. Ipak, ja sam optimista i nadam se da će i u tom pogledu futsal napredovati.

Šta za tebe znači nositi dres reprezentacije i može li naš malonogometni tim na jedno veliko takmičenje?

Ja nastupam za reprezentaciju od 2007. godine. San svakog sportiste je nositi dres svoje zemlje i jako sam sretan što sam uspio to postići i s ponosom nosim dres sa državnim grbom. Nedavno smo izborili baraž za Evropsko prvenstvo 2014. godine. Te utakmice ćemo igrati u septembru, a protivnika ćemo saznati u julu. Dat ćemo sve od sebe da po prvi put izborimo nastup futsal reprezentacije na jednom velikom takmičenju.

Pratiš li BHT Premijer ligu? Očekuješ li nešto bolje nastupe naših klubova u Evropi?

Ne pratim nešto posebno, ali smatram da ima dosta problema i nadam se da će doći bolji dani za klubove i igrače u našoj ligi. Želim da naši klubovi ostvare što bolje rezultate u evropskim takmičenjima.

Mogu li Zmajevi do plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine?

Reprezentacija je u uzlaznoj putanji, posljednji rezultati su odlični, naši igrači igraju širom Evrope, u svojim klubovima su važne karike i nosioci igre. To se odrazilo i na reprezentaciju, postali smo respektabilan tim i svim srcem se nadam i želim da nastavimo s pobjedama i izborimo odlazak na SP u Brazil. To bi bilo zasluženo i donijelo bi mnogo sreće i zadovoljstva cijeloj naciji.

Proglašen si za najboljeg igrača malog nogometa u BiH. Koliko ti znači to priznanje i kakav je osjećaj dobiti ga?

Priznanje mi zaista mnogo znači jer nije mala stvar biti proglašen za najboljeg igrača u državi. Zaista sam presretan zbog toga, ali se moram zahvaliti saigračima i trenerima iz kluba i reprezentacije, jer bez njih i našeg zajedničkog uspjeha ne bih ni ja dobio ovu nagradu. Posebna zahvala ide mom bratu Draženu, nadam se da ćemo još dugo igrati zajedno.