"Šta se dogodilo kada sam zatrudnila": Ovo je priča o nogometašici kojoj je klub zabio nož u leđa

Isprva sam osjećala sreću, ali me u drugom momentu pogodila stvarnost. 'Sra*e, kako će ekipa reagovati na ovo?'. U Evropi dugo vremena jednostavno nije bilo normalno da igračica ostane trudna. Bilo je napretka, ali kultura je i dalje kultura. Kada sam vidjela test na trudnoću, naravno da sam bila sretna, jer to nije bilo planirano, ali sam znala da sam s osobom s kojom želim napraviti porodicu i nisam ni trenutka pomislila da neću roditi svoje dijete. Ipak, u pozadini svog uma još uvijek sam se osjećala kao da sam kriva za nešto. Kao da sam iznevjerila ljude.

Sve mi je to išlo na živce, a kada sam to rekla timskom doktoru, zajedno smo odlučili da to ostane tajna. On je to rekao fiziolozima u Lyonu, a oni su dobili upute da me nadziru i pomognu mi po potrebi, što su i radili, ali smo sve to držali u tajnosti. Bila sam tek pet sedmica trudna, tako da je još bilo jako rano, a pred nama su bile važne utakmice. Osjećala sam veliki pritisak da nađem pravi trenutak da to kažem djevojkama, kako to ne bi utjecalo na njih. Prošao je mjesec dana, a ja sam nastavila normalno trenirati.

Onda je došla utakmica protiv PSG-a. Jean-Luc, tadašnji trener, prišao mi je na zagrijavanju i pitao me kako sam jer smo dan prije trenirali na tom terenu u Parizu, no tri puta sam povratila. Osjećala sam se užasno. Dakle, na dan utakmice, kada je trener pitao mogu li ući na poluvremenu, morala sam reći ne. Ali, to nisam ja i nikada to ne bih uradila, no bilo je jednostavno previše.

Znala sam da djevojkama moram reći istinu, osjećala sam da u ovom klubu, na ovom nivou, ako ne mogu trenirati 100 posto, onda ne mogu ni biti s njima. Otprilike sedam dana kasnije, rekla sam svima. Sjedili smo u svlačionici, cijela ekipa, i kada sam im rekla da sam se osjećala bolesno posljednjih sedmica, dodala sam: 'Da... Trudna sam!'. Bilo je smiješno vidjeti njihove reakcije jer su neki od njih bili jako šokirani, mislim da je bilo mnogo pomiješanih emocija, jer kad igračica kaže da je trudna, to je poseban trenutak, ali također dolazi i mnogo nepoznanica.

Mislim da su svi bili sretni zbog mene i jako uzbuđeni, ali su imali i puno pitanja jer sam bila prva osoba u historiji Lyona koja je trudna i ima ogromnu namjeru da se vrati i igra. Rekli su mi da je direktor iznenađen, ali i sretan zbog mene te je dogovorio sastanak s nama, na kojem smo razgovarali o narednim koracima. Liječnik mi je rekao da bih trebala prestati igrati u tom trenutku, a također je bilo nekoliko ljudi koji su dobili koronavirus. Brinula sam se šta se može desiti ako i ja dobijem virus, a nisam znala kako će to utjecati na bebu. Samo sam željela ostatak trudnoće provesti kod kuće na Islandu, gdje mogu razumijeti doktore na svom jeziku i biti u blizini svoje mame, dečka i porodice. Pa smo pitali doktora, a on mi je rekao da mogu ići.

Htjela sam se vratiti u Lyon nakon poroda. Bila sam vrlo jasna u vezi s tim, vjerovala sam da bi bila prva igračica Lyona koja se vratila iz trudnoće, a da bi to bilo nešto što bismo svi zajedno proslavili. Tim je podržao moj plan, pomogao mi u vezi s papirologijom za osiguranje i 1. aprila sam otišla na Island.

Nisam imala razloga misliti da će nešto poći po zlu, sve dok nisam dobila prvu platu. Sve što je bilo uplaćeno je mali postotak od socijalnog osiguranja. Da budem iskrena, bilo je puno logističkih stvari s kojima sam se morala pozabaviti, pa nisam previše ni razmišljala o tome. Mislila sam da je greška, ali provjerila sam s drugim igračicama i svi su plaćeni tačno na vrijeme. Onda sam propustila još jednu platu, pa sam shvatila da imam problem. Nazvala sam klub, oni su me proslijedili direktoru, ali odgovora nije bilo, pa im se moj menadžer opet obratio. Zatim smo poslali službeno pismo.

Izvinjenje, obećanje i onda novi problemi

Kada se direktor napokon oglasio, izvinio se za dva mjeseca koja je propustio i rekao da će mi uplatiti platu za njih. Ali, već treći mjesec govorio je nešto o tome kako se ponašaju prema francuskom zakonu, što znači da mi ne duguju ništa. Rekla sam svom menadžeru da to nije uredu i da bi se oni trebali pridržavati FIFA-inih pravila.

Ta pravila su poprilično nova, a sjećam se da, kad sam pričala s ostalim igračicama o djeci, govorile su da za nas nema sigurnosti. Posebno se sjećam da je jedna igračica rekla kako FIFA radi na trudničkom dopustu za profesionalne nogometašice, mislila sam da je to lijepo, ali nisam dalje kopala u te probleme. Onda sam razmišljala: 'Koja su uopšte moja prava?'.

To nije pozicija u kojoj očekujete da ćete biti, pogotovo s takvom ekipom kao što je Lyon. Menadžer je nastavio s pritiskom, ali odgovor nismo dobili, nakon čega se uključio Sindikat igrača u Francuskoj, potom i FIFAPro. Sedmice su se pretvorile u mjesece, a plate nije bilo.

Lyon je odbio jasno odgovoriti koji su to kriteriji koji se primjenjuju, a konačno, menadžer je rekao da će se FIFAPro boriti za mene, nakon čega su mi iz kluba rekli da neću imati budućnosti u Lyonu ako odem u FIFA-u s ovim problemom.

Nisam to mogla shvatiti, bila sam šokirana i bit ću iskrena, jako povrijeđena. Cijela me situacija izluđivala, kako bi se bilo koji klub mogao izvući s tim? Nije bilo rasprave ni pregovora, menadžer je prestao komunicirati s njima.

Dakle, ja sam na Islandu, trudna sam i razmišljam da li sam upravo izgubila posao. Bila sam jako ljuta. Trebao je to biti moj najsretniji dan u životu, a sve što sam željela je bilo uživati u trudnoći i raditi na tome da se vratim pomoći ekipi u klubu. Ali, umjesto toga, osjećala sam se zbunjeno, pod stresom i izdano. Ne znam, možda su mislili da idem na Island na odmor, ali ja sam tokom trudnoće mnogo trenirala. Kada sam preboljela mučninu, osjećala sam se svježe i mrzila sam to što ne mogu da igram nogomet.

Trčala sam i plivala, svaki dan sam radila s trenerom snage kojeg sam lično plaćala, a sve sam to izdvajala iz svoje ušteđevine. Uložila sam puno toga i nisam bila sigurna da li ću to ikada dobiti nazad. To nije bio dobar osjećaj, pogotovo kada pravite porodicu. I sve to vrijeme, kroz glavu mi je prolazila gomila pitanja o tome što sam mama, poput toga kako ću raditi obje stvari, biti profesionalac i mama na ovoj razini nogometa. Trening tokom dojenja? Kako ću se vratiti u Lyon sa svojom porodicom?

Pokušavala sam se fokusirati na stvari koje sam mogla kontrolisati, pokušavajući slušati svoje tijelo. Osjećala sam se dobro i pokušavala sam, na neki način, uživati u trudnoći, bilo je i pozitivnih trenutaka koje nikada neću zaboraviti. Radovala sam se svakom pogledu da vidim ruke na ultrazvuku i poslušam otkucaje bebinog srca, a u tim trenucima sam sebi rekla da ću sve zaboraviti, prepustiti se i uživati u trenutku.

Razmišljanje o tome kako "nema budućnosti"

Ali, nikada nisam mogla potpuno zaboraviti, jer je dovoljno teško vratiti se nakon trudnoće na ovoj razini nogometa, preseliti se u inostranstvo gdje nema porodice od koje mogu zatražiti pomoć. U pozadini, nisam mogla prestati razmišljati da nemam budućnost u Lyonu.

Znači li to da neću igrati narednih šest mjeseci, da ću biti bez ugovora dugo vremena? Brige su se samo gomilale, osjećala sam se jako loše, a jedne noći sam rekla dečku da moram dati otkaz.

Činilo se da su u klubu sretni kada sam im rekla da sam trudna i da će učiniti sve da me podrže, a ja sam u to vjerovala. U tom trenutku, nisam bila sigurna. Od 1. aprila, kada sam došla na Island, pa do augusta, nisam se čula ni s kim iz stručnog štaba, iako sam bila u kontaktu s nekim igračicama, kao i liječnikom. To je bilo privatno.

Svi smo mi bili dobri prijatelji, no klub se nije službeno javio, niko nije provjeravao kako mi idu treninzi i kako mi napreduje trudnoća. A onda, jednog dana, usred svog tog ludila, dobila sam trudove.

Bio je to nevjerovatan, neopisiv osjećaj, postati mama. Osjećaš se kao superheroj nakon takvog poroda, a vratila sam se u Lyon u januaru s dečkom i našim sinom Ragnarom.

I moram biti potpuno iskrena, dio mene je želio doći u klub i jednostavno reći svima koliko sam ljuta zbog toga što su mi napravili i otići. Ali, rekla sam sebi da ću se vratiti i odraditi sve na 110 posto, mislila sam, pokazat ću vam u kakvoj ću formi biti, ali nije išlo kako sam planirala. Trening je bio drugačiji kada sam se vratila, tretirali su me drugačije. Treneri su mi govorili da ću dobiti sve što želim, ali su tražili od mene da ne vodim bebu na putovanja.

To bi, kažu, moglo smetati igračima u autobusu ili avionu, ako bi on plakao cijelim putem, a ja sam im rekla da neću nikada pristati na takvo nešto. To je bilo dok sam još dojila, a on je bio tako mali i ovisan o meni. Da nisu odustali od toga, ne bih mogla igrati gostujuće utakmice. Na kraju je odlučeno da će meni i mom sinu dati dva putovanja probna i da vidimo kako će to proći. Nisam htjela da me testiraju, nisam željela dovesti sebe i sina u tu situaciju, ali razumijevanja jednostavno nije bilo i ja sam to osjećala. Uvijek su me tjerali da se osjećam kao negativna samo zato jer imam dijete.

Presuda je bila jasna: Lyon je dužan isplatiti sve do kraja!

U međuvremenu, FIFAPro mi je i dalje preko FIFA-inog suda pokušavala doći do moje pune plaće iz perioda dok sam bila trudna, a ja se nisam zaboravila da je to imalo utjecaj na moj odnos s klubom.

Rekli su mi, nakon što sam se vratila, da ne razumiju moju odluku da se obratim FIFA-i i da imam svako pravo to uraditi, ali i da oni imaju pravo da se brane. Predsjednik je ušao u prostoriju u kojoj sam bila, što je bio prvi put da me vidi nakon povratka s bebom, nije me čak ni pozdravio, čak nije pogledao ni mog sina ni pozdravio ga. Iako su mi rekli da tu nema ništa lično, znala sam da ima.

Rekla sam im da se imam pravo braniti jer postoji ugovor koji kaže da imam pravo, a postoji i zakon koji je na mojoj strani. Samo su odmahnuli glavom i rekli da se drže francuskog zakona i da tu nema ništa lično, već poslovno.

Rekli su mi da me ne vide ni u ekipi, a ja sam bila iscrpljena od svih borbi i bilo mi je jasno da, bez obzira na sve rečeno, kao novopečena majka nisam imala budućnost u klubu.

U maju smo dobili odluku po tužbi FIFAPro, a klubu je rečeno da moraju isplatiti sve neisplaćene plate, odnosno cijeli iznos koji sam tražila i tačno onoliko koliko mi se duguje. Lyon je zatražio obrazloženje odluke, što inače rade ako imaju namjeru da se žale, a kada su to dobili, saznali smo da je FIFA analizirala slučaj i da su tako došli do zaključka.

Oni su to objasnili kao "dužnost" kluba jer nisu bili u kontaktu sa mnom tokom trudnoće, niko mi nije vjerovao, niko me nije pratio i tražio da im kažem kako sam fizički ili psihički, kako sam kao čovjek... Uglavnom, imali su odgovornost brinuti se za mene, a nisu. Nakon što je Lyon dobio razloge, odlučili su da se neće žaliti.

Imala sam pravo na punu platu tokom trudnoće i do početka trudničkog, prema obaveznim pravilima FIFA-e, to je dio njihovih prava i to im se ne može osporiti. Zato ovo pišem, pobjeda je bila veća od mene. Osjećala sam da je to kao jamstvo finansijske sigurnosti za sve igračice koje tokom karijere žele imati dijete. Da to nije možda neka nepoznanica

Moj sin sada ima godinu dana, a mi smo kao porodica na odličnom mjestu. Sada sam u Juventusu i jako sam sretna. Ali, želim biti sigurna da više niko nikada neće proći ono što sam ja prošla i želim da Lyon zna da to nije bilo u redu. Ovo nije samo posao. Ovdje se radi o mojim pravima kao radnika, kao žene i kao čovjeka.

Jako se nadam dodatnoj popularizaciji ženskog nogometa. Sadržaj je dobar, investicije također, nivo nogometa, kao i to da navijači pune stadione. Dogurali smo toliko daleko i to niko ne može poricati. Ali, stvarnost je, kada je u pitanju ukupna kultura, da tu ima još puno posla. Zaslužujemo bolje."