Nekada velika nogometna nada promijenila sport, a sada je s dva zlata na OI ušao u historiju
Remco je i na nedavno okončanom Tour de Franceu zablistao i osvojio treće mjesto iza Tadeja Pogačara i Jonasa Vingegaarda, a riječ je sportisti kojem su tek 24 godine i iza sebe već ima i karijeru u drugom sportu. I to ne bilo kakvom, već u nogometu.
Naime, Evenepoel je prije sedam godina važio za veliku nadu belgijskog nogometa, a za kakav je potencijal važio dovoljno govori činjenica da je bio kapiten pionirske reprezentacije Belgije, jedne od najboljih na Starom kontinentu.
Još od svoje pete godine Remco je bio član omladinske škole Anderlechta, slavnog belgijskog kluba, sa 11 godina prelazi u nizozemski PSV iz Eindhovena, gdje je bio saigrač s Codyjem Gakpom, a tri ljeta kasnije vraća se u Anderlecht.
"Kada je bio na terenu, mogli ste odmah vidjeti da ekipa izgleda daleko bolje u igri. To nije bilo toliko zbog njegovog talenta - on je bio talentovan, ali bilo je boljih momaka - već zbog energije koju je donio na teren, njegovog glasa, njegovog liderstva. Ekipa je imala više samopouzdanja kad je on bio tu", rekao je ranije o Remcu njegov bivši saigrač iz omladinskih selekcija Belgije Zorhan Bassong, koji danas nastupa za ekipu Montreala u američkom MLS-u.
Evenepoel je bio dobar na lopti, posjedovao je dobru lijevu nogu i često je izvodio slobodne udarce i prekide. Bio je kapiten gdje god je igrao zbog svojih liderskih osobina.
O njemu je za Cycling Week govorio i Stephane Stassin, trener u omladinskim selekcijama Anderlechta.
"Postoje mnoge vrste kapitena. Možeš biti kapiten na terenu, kapiten u svlačionici, a u starijim uzrastima si i trenerova desna ruka. Ali to nije lako s mladim ekipama jer postoje razlike u godinama, a oni su tako mladi. Remco je, međutim, bio iznimka. On je zapravo bio desna ruka treneru i razgovarao je sa saigračima. Kad bih ga zamolio da nešto napravi, ponekad bi rekao da je već razgovarao sa suigračima i dogovorio što treba. Stvarno je imao liderske kvalitete na terenu i izvan njega", prisjetio se Stassin.
Remco je igrao na pozicijama lijevog beka i defanzivnog veznog nogometaša, a samo pet godina poslije okončanja nogometne karijere osvojio je kultnu utrku Vuelta u Španiji.
Na aktuelne Olimpijske igre otišao je odmah nakon osvajanja trećeg mjesta na Tour de Franceu. U subotu je uzeo zlatnu medalju u hronometru, iako je manje od 4 kilometra imao problem s biciklom pa ga je morao promijeniti.
"Bio je to prilično stresan trenutak", rekao je nakon završene utrke i osvajanja zlata.
Another view of the forced bike change of Remco Evenepoel because of the puncture at the Olympics road race. #Paris2024
— Lukáš Ronald Lukács (@lucasaganronald) August 5, 2024
🎥: roelhofmans pic.twitter.com/2IR2URqbzP
U vožnji na hronometar Remco je slavio s vremenom 36:12.16, što je za skoro 15 sekundi bilo bolje od Italijana Filippa Gannea i 25 sekundi od svog sunarodnjaka Wouta van Aerta.
Dan ranije je Evenepoel pobijedio i u cestovnoj utrci voženoj u dužini od čak 273 kilometara.
Remco je na kraju kroz cilj prošao s vremenom od 6 sati, 19 minuta i 34 sekunde i osvojio zlato. Srebro i bronza su pripali Francuzima Valentinu Madouasu i Christopheu Laporteu koji su za Evenepoelom zaostali minutu i 11, odnosno minutu i 16 sekundi.
