Otac i sin ljubitelji automobilizma: Šampion Bakir vjeruje da će sin biti uspješniji od njega

"Nakon formiranja Saveza, uključio sam se 2001. ili 2002. godine. Počeo sam da vozim šampionat BiH. Na prvoj utrci sam postao šampion i tako je bilo pet godina zaredom. Osim toga, vozio sam i kružne utrke. I tu sam bio prvak.

Off-road sam, također, vozio sa Mladenom Frankovićem. Opasno je bilo to takmičenje po bespućima naše zemlje. Dakako, bilo je uzbudljivo i puno adrenalina. Tada sam najbolje upoznao BiH. Po dva dana se to vozi, a negdje nema ni ceste. To se zove 'sivi makadam'. Najčešće se takmičilo po okolnim planinama. Nažalost, ukinuto je prije nekoliko godina zbog loše finansijske situacije", napominje Hadžić.

Bakir dodaje kako samo istinska vrijednost može opstati unatoč svim iskušenjima autobobilizma. Objasnio je kako je nekada bilo, a kako je danas.

"U vrijeme kada sam počeo karijeru autosport je bio puno više podržan. Bio je daleko popularniji i masovniji. U ono vrijeme vozio sam za Automoto klub Željezničar. Na početku sam bio za volanom Fiće u konkurenciji juniora i seniora. Poslije sam kupio jedno jako auto Fiata 127 u Njemačkoj i bilo mi je uspješno. Malo sam ga doradio u Italiji.

Od bodova koje sam osvojio u sezoni kupio sam BMW-a. Pamtim da je u to vrijeme utrke pratilo nekoliko desetina hiljada ljudi. Gledajući iz ove perspektive, uspomene su sjajne. Kasnije sam vozio i GTI golfa, ali sam i prekinuo karijeru. Život je uticao na to. Krenuo sam 1987. godine u biznis.

Nakon velike pauze, vratio sam se ovom sportu. Pamtim da je naslov nakon prve pobjede bio da sam se vratio kao feniks iz pepela. Ipak, moja klasa u to vrijeme bila je najkonkurentnija - 1600 grupa H. Vozio sam Hondu Civic. Poslije toga sam kupio Hondu Integru. Naš aktuelni klub se sada zove AK ArcRACING", napominje naš sagovornik.

Kao i svakom vozaču i Bakiru se desilo nekoliko anegdota na stazi. Jednu je posebno izdvojio.

"Spomenuo bih mog rahmetli prijatelja Adnana Ćirića. Poslije mene je počeo da vozi trke. Ostalo mi je urezano u sjećanje da je na Grobniku vozio kružnu trku. Pitao me kako ćemo startati. Objasnio sam mu da čovjek izađe na mostić i mahnuti državnom zastavom za start. Tako je nekada bilo.

Međutim, te godine je promijenjeno pravilo, postavili su semafore koji su signalizirali početak utrke. Ćiro je čekao da se pojavi zastava i nije startao na vrijeme, a masa ga je izgurala sa staze. Bilo je to simpatično", prisjeća se Bakir.

Potcrtava kako su se nadmetanja održavala u svim krajevima nekadašnje države.

"Recimo, u BiH se vozila kružna trka na aerodromu, a brdska na Jahorini. Na toj olimpijskoj planini imao sam mnogo uspjeha i pobjeda. Uvijek me privlačila brzina, još kao dječak sam počeo skijati.

Želio sam da se okušam u vratolomijama. Na trkama sam najbrže išao negdje preko 200 kilometara na sat. A brže sam vozio preko 300 kolometara na sat. Bilo je to sa Porcheom na autoputu van BiH", kroz smijeh kaže stariji Hadžić.

Bakir: Nastojat ću da osvojim dijamantsku kacigu

Napominje kako aktuelna finansijska situacija u BiH nije baš najbolja, te se sve odražava i na automobilzam.

"Gurnuti smo u zapečak. Sve više se obezvrijeđuje. No, ima mladih vozača među kojima je i moj sin Harun. Oni mi daju nadu. Harun je zavolio ovaj sport, jer je stalno sa mnom putovao na takmičenja. Na početku je sa dosta uspjeha skijao. Ipak, odlučio sam da se prebaci u autosport. Počeo je sa sedam ili osam godina. Vozio je na početku karting i odmah je pokazao nadarenost“, dodaje Hadžić.

Bakir napominje da Harun ima veliki potencijal da bude uspješan u ovom sportu. Dodaje kako za vrhunski rezultat uvijek morate ponuditi više.

"Kada se vozimo privatno dajem mu savjete. Sa 21 godinom je vrlo dobar vozač. Recimo, i Harun i kćerke blizankinje su vozački ispit položili iz prvog pokušaja. To je genetika. Normalno, želja je da sin bude bolji od mene.

Ja ću voziti do kada služi zdravlje i do kada se može proći kontrola. Težit ću da osvojim drugu i treću zlatnu kacigu da bi došao do dijamantske, što bi bio veliki uspjeh. Imam nasljednika i ako ne budem to ostvario, Harun će sigurno ispuniti taj cilj. Sagledavajući dosadašnji učinak, ocjene su zadovoljavajuće", zaključio je Bakir.

Harun: Najbrže sam vozio 210 kilometara na sat

Bakir i Harun se ne takmiče jedan protiv drugog. Nisu ista kategorija.

"Ja vozim Hondu Civic u klasi je N i ograničene su mogućnosti prepravaka. Što se tiče motora može se promijeniti jedna bregasta, da se postigne jedan broj konjskih snaga, za razliku od hobi klase gdje je dozvoljeno više prepravki. To je osnovna razlika u snazi i nismo ista kategorija ja i otac", ističe Harun.

Hadžić junior naglašava kako je imao veliku želju da se takmiči u automobilizmu.

"Sjećam se da sam sa sedam godina molio oca da vozim karting. To je trajalo dva sata. Na kraju je pristao i svidjelo mi se. U narednim godinama vozio sam karting od 60 kubika. Takmičio sam se na dvije utrke na Zetri. Bio sam drugi i četvrti.

Na treninzima sam imao najbolje vrijeme, jer sam vozio sam. S druge strane, na utrci te guraju i bilo je izbacivanja sa staze", prisjeća se Harun koji se ove sezone prvi put nadmetao u automobilizmu.

"Na prvoj trci u Cazinu bio sam drugi u klasi N3. Također, zauzeo sam istu poziciju u ukupnom poretku u ovoj klasi. S obzirom da je prva sezona, mogu biti zadovoljan. Cilj je da u najmanju ruku imam rezultate kao otac.

Ljubitelj sam adrenalina i brzina mi pričinjava zadovoljstvo. Sa Hondom sam išao najbrže 210 kilometara na sat na testiranju, kada je mjenjač bio duži. Na utrci su drugačija pravila pa je brzina ograničena. Osjećaj je fenomenalan. Na zvaničnom treningu vozi se da se vidi kako se auto ponaša. Izvan sezone je važno biti kondiciono spreman. Dobro je igrati stoni tenis radi refleksa", zaključio je Harun.