Priča o palim herojima: Kad zdravstveni problemi prekinu sportsku karijeru

"Bio mi je kraj svijeta kada sam se povrijedio. Razmišljao sam o Svjetskom prvenstvu, a sada stavljam stvari u drugu perspektivu i zadovoljavam se malim stvarima. Ako se mogu nakon oporavka vratiti u najbolju formu, bit ću najsretniji. I dalje se nadam zaigrati na nekom Svjetskom prvenstvu, a nadam se i da ne moram opet proživjeti ovakav trenutak, odnosno treću operaciju. Mislim da je ne bih napravio. Ako sam oprezan i ako se pazim, a svejedno se opet povrijedim, to bi mi bilo previše. Previše je previše, a možda moja noga nije za nogomet. Živjet ću životom van njega", otkrio je Coman mogući rasplet svoje karijere.

Tužan kraj karijere imao je i Fabrice Muamba, bivši engleski nogometaš koji je nastupao za Arsenal, Birmingham City i Bolton. On je 17. marta 2012. godine kolabirao na utakmici FA Cupa protiv Tottenhama. Prevezen je u bolnicu London Chest, a doktori su tek nakon 78 minuta uspjeli ponovno pokrenuti njegovo srce. Uprkos tome prilično se brzo i dobro oporavio, no sportsku karijeru ipak nije mogao nastaviti i u 24. godini oprostio se od nogometa.

"Otkad sam pretrpio srčani udar i nakon puštanja iz bolnice, vjerovao sam da ću jednog dana moći nastaviti karijeru i ponovno igrati za Bolton. U sklopu svoga oporavka, prošle sam sedmice u Belgiji potražio dodatno mišljenje od uglednog kardiologa. No, vijest koju sam primio nije bila ona kojoj sam se nadao, što znači da moram objaviti kraj profesionalne nogometne karijere", poručio je Muamba.

U 25. godini života nogometnu karijeru morao je prekinuti i Ruben de la Red. On je bio velika nada Reala iz Madrida, u čijem je dresu i odigrao posljednji meč 30. oktobra 2008. godine. Tada je Real u Kupu kralja igrao protiv Real Uniona, a De la Red se u jednom momentu samo srušio na pod. Dvije godine kasnije stigal je vijest da se on oprašta od nogometa.

De la Red, Muamba, Petrov, Bajramović...

De la Red je tokom kratke igračke karijere stigao osvojiti i naslov evropskog prvaka pošto je bio član reprezentacije Španije na Euru 2008. godine kada je postigao i jedan pogodak i to protiv Grčke u grupnoj fazi takmičenja. Tada je imao 23 godine što jasno ukazuje da mu se predviđala blistava karijera.

Problemi sa srcem presudili su i nekadašnjem kapitenu Aston Ville, bugarskom nogometašu Stilijanu Petrovu, kojem je u martu 2012. godine dijagnosticirana akutna leukemija, koja ga je navela na odluku da završi igračku karijeru.

On se više od godinu dana borio s opakom bolešću tako da njegova odluka nije bila iznenađujuća.

"Teška srca objavljujem svoje penzionisanje. Zahvaljujem svojim sjajnim saigračima, divnim ljudima oko mene i, više od svega, svojoj fantastičnoj porodici. Bili su mi snažna podrška kad sam ih najviše trebao u proteklih godinu dana. Nogomet je bio još jedna moja velika ljubav i zato mi je teško ostaviti ga, ali uz podršku porodice i prijatelja bit će mi lakše ostaviti život kakav sam dosad znao", poručio je Petrov.

Petrov je od 1996. do 1999. igrao za CSKA iz Sofije, zatim je sedam godina nosio dres Celtica, a sedam sezona je bio član Aston Ville. Za bugarsku je reprezentaciju odigrao 106 utakmica i postigao osam pogodaka.

I u Bosni i Hercegovini, nažalost, možemo pronaći primjer sportiste kojem su povrede presudile. Zlatan Bajramović je zbog povreda velikog nožnog prsta 2012. godine donio odluku da u 33. godini okonča igračku karijeru, a povrede su kumovale tome da i posljednje godine svoje karijere uglavnom provede van terena.

Njegovi problemi bili su i problemi državnog tima Bosne i Hercegovine kojem je takav igrač bio prijeko potreban. Nada za njegovim povratkom probudila se u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine kada je u velikoj pobjedi nad Belgijom u gostima (4:2) postigao pogodak. Ipak, povrede su se nastavile i karijera je okončana. Tokom svoje karijere Bajramović je igrao za St. Pauli, Freiburg, Schalke 04 i za Frankfurt, a za reprezentaciju BiH upisao je 37 nastupa.

Snježna kraljica Janica

Primjeri poput navedenih mogu se pronaći i u brojnim drugim sportovima, a jedan od najvećih primjera je legendarna hrvatska skijašica Janica Kostelić koja je u 25. godini odlučila okončati svoju karijeru.

Ona je do tada stigla osvojiti sve što se osvojiti moglo, pomjerila je sve moguće granice u skijanju, ali nije se željela više mučiti s povredama.

"Došao je trenutak da okončam sportsku karijeru. Nije došlo do zasićenja skijanjem, nego su glavni razlog mog oproštaja brojne povrede. Također, postoji bojazan da mi se ne dogodi nekakva teža povreda s težim posljedicama", kazala je Kostelić nakon oproštaja 2007. godine.

Janica Kostelić je tokom karijere bila četverostruka olimpijska pobjednica, trostruka osvajačica Svjetskog kupa i peterostruka svjetska prvakinja. Na OI je ukupno osvojila šest medalja - četiri zlatne i dvije srebrne. Također, pobjeđivala je u svim disciplinama Svjetskog kupa, a ukupno je upisala 30 pobjeda u Svjetskom kupu.

Tužni krajevi sportskih karijera su nešto što budi strah od mogućih problema kojima se ne nadate, ali u isto vrijeme oni pružaju i podstrijek da borba nikada ne prestaje, jer mnogo sportisti koje smo naveli, kao i oni koje smo izostavili kasnije su postajali treneri, osnivači fondacija za pomoć drugima i aktivisti koji su svojim primjerom željeli pokazati da život nikada ne staje i da čovjek uvijek može pronaći način da bude koristan i sebi i drugima.