Nadalov kraj - gasi se tenis kojeg znamo: Nezaboravno putovanje najvećeg sportskog fajtera

"Ovo je veoma teška odluka i bilo mi je potrebno malo više vremena da do nje dođem. Ali, to je život. Sve se mora završiti, sve ima svoj početak i kraj. Mislim da je pravo vrijeme da završim karijeru koja je bila mnogo duža i mnogo uspješnija nego što sam ikada mogao da zamislim", rekao je vidno shrvani Nadal svjestan da je njegova karijera ipak bila prava teniska bajka u kojoj je junak savladao sve nedaće i podigao ljestvicu da njegovi sasvim dobri nasljednici djeluju kao da se bave nekim potpuno drugačijim sportom.

Hajlajt karijere, osim drugog mjesta po broju osvojenih Grand Slam titula u historiji muškog tenisa (22), te rekordnih 14 titula na Roland Garrosu, epski je duel finala Wimbledona iz 2008. godine protiv Rogera Federera.

Finale Wimbledona 2008. godine s pravom se smatra najboljim teniskim okršajem svih vremena. Osim drame u pet setova, Nadal je tu londonsku večer iskoristio da pokaže kako nije samo "kralj šljake", već je nakon dva izgubljena finala protiv Federera konačno pokazao da je i Wimbledon njegov dom.

Nakon 2:0 u setovima za Nadala, činilo se da sve ide glatko te da je završena petogodišnja dominacija Federera u All-England Clubu. Međutim, Švicarac se vratio na 2:2, a peti odlučujući set donio je dotad neviđenu dramu i pobjedu Nadala rezultatom 9:7 nakon čega je pao na travnjak kao novi šampion Wimbledona, što je bio trenutak koji mu je odredio karijeru na putu ka najvećim svjetskim uspjesima.

Tenisu će najviše nedostajati njegov unikatni forhend koji je i nakon 23 godine ostao neobjašnjiv kako za tenisku, tako i za naučnu struku. U punoj snazi udariti forhend, a začiniti ga spinom te tako zavarati svakog protivnika, niko nikada nije mogao ponoviti. Nadal nije samo došao i prilagodio se teniskoj igri, već je odlučio ostaviti trag i promijeniti je kao niko dosad.

Nakon rivalstva s Federerom, ništa manje uzbudljivi nisu bili ni njegovi ratovi s Novakom Đokovićem, a iako je u dvoboje sa srbijanskim velikanom ulazio već prilično načet povredama, svejedno su neki od njih postali legendarni.

Definitivno, najveći meč kojeg su Đoković i Nadal odigrali u karijeri je bio onaj iz finala Australian Opena 2012. godine. Za razliku od najboljeg duela s Federerom, Nadal u ovom nije uspio upisati pobjedu, ali je dao doprinos da duel uđe u anale.

Bilo je to dotad najduže Grand Slam finale u Open eri svjetskog tenisa, Đoković je slavio nakon pet sati i 53 minute igre, a računice stručnjaka kažu da je to bio fizički najzahtjevniji meč u teniskoj historiji. Ujedno, postao je simbolom rivalstva Nadala i Đokovića.

Iako je vodio borbe i s Federerom, Đoković je opisao Nadala kao najvećeg rivala u karijeri, a mediji smatraju da je upravo zahvaljujući Nadalu srbijanski teniser postao ono što jeste danas, te da je u njemu "rodio" najtrofejnijeg tenisera u historiji.

Nadal u tenisku mirovinu odlazi s 92 ATP titule u singlu, 11 u dublu, kao dvostruki olimpijski šampion, osvajač 22 Grand Slam titule u karijeri (14 Roland Garros, 4 US Open, 2 Wimbledon i 2 Australian Open), 209 sedmica kao svjetski broj jedan, te četiri Davis Cupa za reprezentaciju Španije.

Taj broj može biti veći jer će Nadal posljednji put nastupiti na predstojećem finalu Davis Cupa u Malagi krajem novembra i tada posljednji put skinuti traku s glave i okačiti je na mrežu preko sredine terena.

Kakav tenis ostaje nakon Nadala, Federera i Đokovića? Tmuran, prazan i ni blizu atraktivan kao što je bio u posljednje dvije decenije.

Za to postoji mnogo krivaca. Krivci su upravo članovi "Velike trojke" koji su nas razmazili te ga podigli do neponovljivih visina, ali i generacije koje su dolazile.

Uz dužno poštovanje prema Kyrgiosu, Zverevu, Tsitsipasu, Dimitrovu, Medvedevu, Thiemu i još nekolicini igrača, čitava jedna generacija, koja je trebala danas činiti nešto približno "Velikoj trojci", prespavala je godine i to sada dolazi na naplatu, pa tenis nije toliko popularan kao nekada.

Vječna enigma ostat će pitanje koliko je Nadal mogao učiniti da ogroman dio karijere nije proveo vezan za bolnički krevet. Ne samo da su ga udaljile s turnira, već su utjecale i da rezultati kada je nastupao ne budu na fizičkom maksimumu, pa je to jedno od pitanja na koje nikada nećemo dobiti odgovor.

To na kraju nije ni važno, bez obzira što su mu karijeru prožele povrede kakve niko nije doživio prije njega, ispred toga svi će pamtiti epitet najvećeg fajtera kojeg je tenis ikada vidio i rođenog šampiona za kojeg je svaka prepreka bila samo motiv više za vanserijske uspjehe.