"Um caruje, snaga klade valja": Trema i stres se u sportu mogu pobijediti, ali od BiH je to daleko
Sportista je spreman za svoj najvažniji trenutak u karijeri. Svaki mišić je napet, a uzdah dubok. Pred očima milionskog auditorijuma, za ponos svih onih koji ga podržavaju i navijaju za njega, stigao je odlučujući trenutak. Ali, ono što se dešava u njegovoj glavi, ključna je stavka koja će odrediti njegov nastup i rezultat.
I tu leži tajna koju mnogi zaboravljaju, važnost zdravost, čistog i spremnog uma u svijetu sporta. Ako su u drevnim vremenima sportska takmičenja bila isključivo fizička borba, danas je taj aspekt samo polovina sportskog uspjeha i jednačine da se do njega dođe. Druga polovina? To su um, psihička priprema ili generalno rečeno - psihologija.
Um caruje, snaga klade valja
Iako se često zapostavlja, ili smatra manje važnom, pa i zaboravlja, psihologija je jedan od ključnih faktora za postizanje dobrih rezultata. Odgovorna je za svakodnevno prevazilaženje izazova koje vrhunski sport nosi i takva njena cijena daje joj nemjerljivu vrijednost. Ili da spustimo na najniže grane, bez obzira na to da li se radi o jednostavnoj igri na školskom dvorištu ili nastupu na Olimpijskim igrama - um igrača, njegova odvažnost, samopouzdanje i psihička priprema - imaju vjerovatno i presudni utjecaj na nastup i u konačnici ishod.
A koja su pitanja koje problematizuje psihologija u sportu? Od stepena motivacije i samopouzdanja, kao možda i odlučujućih faktora kod uspješnog sportaša, pa do treme, stresa, pritiska i koncentracije kao najvećih izazova.
I nije to riječ samo o razgovoru, ili samo o "terapiji" za sportiste koji se bore s mentalnim izazovima, već i spoznaja da čitav taj proces pripreme može biti i ključni alat za one koji žele maksimalno iskoristiti svoj potencijal. I, što je suština svega, budu u potpunosti spremni - fizički i psihički - za svoje najbolje izdanje.
Zašto je to tako? U sportu, bez strasti i želje za uspjehom, karijera brzo završava i tu se zaustavlja priča o bilo kakvom rezultatu. A motivacija, kao psihološki element, jeste i uvijek je bila pokretačka snaga svakog sportiste. Upravo zbog svega spomenutog, psihologija pomaže sportistima da definišu svoje ciljeve, razvijaju strategije za njihovo postizanje i daje im snagu da ostanu posvećeni i istrajni na svom putu, uprkos svim preprekama i teškoćama.
Koliko je psihologija važna u sportu i šta se sve podrazumijeva pod sintagmom - "radi s psihologom", otkrila je i objasnila u intervjuu za Klix.ba Jovana Hadžić, magistar psihologije, bivša sportašica i trenerica, a danas čovjek iz struke, odnosno sportska psihologinja. U razgovoru koji je trajao nešto manje od 30 minuta pričali smo o najopćenitijim temama u sportskoj psihologiji, načinu na koji funkcioniše psihologija u sportu, šta podrazumijeva i šta jeste, odnosno nije psihologia, koji alati se koriste i koliko je to u suštini važno za uspjeh.
Na samom početku, Jovana nam je otkrila i kako se odlučila za ovaj poziv, odnosno gdje je pronašla motivaciju i vidjela priliku da, kao bivša sportašica i trenerica, a ujedno i magistar psihologije, spoji ugodno s korisnim.
"I sama sam bila sportašica, više od 10 godina sam se bavila ritmičkom gimnastikom i jednostavno, kroz svoje lično iskustvo sam vidjela koliko je psihologija važna. Ipak, sa 18 godina, iako sam imala vrhunske rezultate u sportu, prestala sam trenirati zbog takozvanog 'sagorijevanja'. Jednostavno, uslovi uz školu, trening i sve druge obaveze, a još sve u BiH i bez neke pretjerane podrške, odlučila sam odustati. Iz ove perspektive i kada pogledam unazad, da sam imala sportskog psihologa, pronašla bih nove ciljeve i novu motivaciju, u to sam sigurna. Iskreno, u tom trenutku sam mislila da sam postigla sve što sam mogla. Kada sam prestala trenirati, vidjela sam da mi sport nedostaje, pa sam radila kao trenerica, ali i kroz to iskustvo sam vidjela koliko je i s te strane važna sportska psihologija. Sve u svemu, iskustvo kao sportaša, ali i trenera me privuklo prema tome da me zanima sportska psihologija i na kraju sam na fakultetu uradila magistarski rad upravo iz sportske psihologije", kaže nam Hadžić na početku.
A kako je izgledao tvoj početak?
"Na početku je bilo dosta teško, jer u BiH se ne možeš zaposliti kao sportski psiholog u jednom klubu. Sve se svodi na rad s više klijenata. Na početku sam krenula volonterski, kroz fakultet smo imali vježbe koje smo morali odraditi, a ja sam nakon toga počela sa samostalnim radionicama u klubu gdje sam radila. Onda su krenule prve saradnje, prvi klijenti i malo po malo, stekla sam iskustvo i krajem prošle godine otvorila svoj obrt i u potpunosti se posvetila radu sa sportistima. Da ste me prije pet godina pitali da li bih se bavila sportskom psihologijom kao glavnim zanimanjem, rekla bih da je to nemoguće. U početku sam počela reklamirati sportsku psihologiju, tako su došli i prvi klijenti, klubovi, sportski kampovi i korak po korak, danas sam tu gdje jesam. I sigurna sam da nisam pogriješila", kaže Jovana Hadžić.
Objašnjava nam kako psihologija ima nemjerljiv utjecaj u sportu i da je gotovo podjednako važno biti fizički i psihički spreman.
"Mislim da sportska psihologija ima jako veliku ulogu u sportu, jer na dan takmičenja ili nastupa, ono što je presudno je mentalna priprema sportaša i spremnost da se nosi sa svim. Koliko god sportaš bio fizički spreman, na dan takmičenja ili utakmice dolazi trema, možda i manjak samopouzdanja, sumnja, 'pitanja bez odgovora' i zbog svih tih stvari, performans može biti loš ili razočaravajući. Zbog svega toga, važno je da sportaš ostane mentalno jak i upravo je to razlog zbog kojeg radimo različite tehnike kojima učimo sportaša kako će održati mentalnu snagu, kako će kontrolisati emocije na terenu, kako će se aktivirati ukoliko se uspava, kako će smanjiti stres. Za svakog sportaša je drugačije, nekome pritisak i stres djeluju tako da ne znaju gdje će i šta će, recimo to kao da ih obuzme strah, dok postoje i oni koji pokazuju nezainteresovanost. Važno se, prije svega, prilagoditi svakom sportu, prilagoditi tehnike pojedincu i onda vjerujem da ovakav rad može značajno pomoći sportašima", kaže nam Jovana.
Rad sa psihologom nije problem, već put ka jačanju
Vjeruje da je svakom uspješnom sportašu potreban i psiholog, a kaže kako postoje dvije vrste - oni koji sami žele razgovor i oni kojima je to preporučeno.
"Ja bih rekla da svaki sportaš treba sportskog psihologa. Neki ljudi to znaju sami, neki kroz internet nauče te tehnike, ali kao što je važno da sportaš ima trenera, doktora i sve ostale koji su uključeni u trenažni proces, važno je imati i psihologa, koji će sa strane pratiti tvoj rad, tvoj način razmišljanja u određenim situacijama i u konačnici, možda sportašu može biti velika podrška", kaže Jovana i nastavlja:
"Postoje dvije vrste sportaša koji sarađuju sa psihologom, to su oni koji se sami javljaju, kao i oni koje je trener ili roditelj uputio. Oni koji se sami jave su otvoreni, s njima je drugačije raditi, rekla bih i lakše, jer vide perspektivu i nemaju nikakvu barijeru. Spremni su za saradnju. S druge strane, oni koji su došli drugim putem, na preporuku ili što im je to obaveza, imaju odbojnost i nije im jasno šta mi to radimo, možda čak imaju i strah da se upuste u rad sa psihologom jer misle da je to problem. Ipak, uvijek pokušavamo na početku razjasniti da rad sa psihologom ne znači i problem, već da je to put da se postane mentalno jači, da vještine koje imaš dodatno poboljšaš. S tim u vezi, pristupi su različiti, ali na početku uvijek tražimo neke osnove i počinjemo s najjednostavnijim stvarima."
Kaže nam kako je psihologija sveprisutna u profesionalnom sportu i da je gotovo nezamislivo da jedan ozbiljan sportaš ili klub nemaju stručnu osobu iz polja psihologije. U BiH, kaže nam, situacija je drugačija, što zbog manjka kvalitetnog kadra, tako i zbog loše finansijske situacije, jer klubovi ne mogu priuštiti sebi plaćanje još jednog člana stručnog štaba.
"U svijetu i na Zapadu, psihologija u sportu je jako rasprostranjena i drago mi je što sve više profesionalnih sportaša govori o problemima s mentalnim zdravljem i radu s psihologom i to je, prema mom mišljenju, najveća promocija sportske psihologije. Kod nas u BiH još uvijek to nije toliko razvijeno, nema puno profesionalnih psihologa koji se bave sportom, ali isto tako, ni klubovi kao ni sportaši nisu upoznati s tim da takvi radnici uopšte i postoje. Uz to, imaju i stigmu pa misle da jedino kada imaš neki problem trebaš raditi sa sportskim psihologom. Mnogi ne razumiju da je to zapravo jačanje sportaša, da to nije ništa 'strašno', ili ponižavajuće, već nešto što je sasvim normalno, čak i poželjno. Neznanje je veliki problem, ali problem u BiH su i finansije, jer klubovi koji su svjesni važnosti sportske psihologije, nemaju dovoljno sredstava. Uvijek će sredstva koja imaju na raspolaganju prije uložiti u kondicionog trenera ili fizioterapeuta, dok je psiholog na zadnjem mjestu. Zbog toga, ja lično, trenutno više radim s pojedincima, jer oni kao individue izdvajaju novac za rad sa psihologom."
A kakva je razlika u radu s timovima i s pojedincima?
"Kada se radi pojedinačno, onda se temeljno treba posvetiti toj osobi i stvarima u kojima treba napredovati. Sportaš u razgovoru 'jedan na jedan' ima konstantan fokus, a na kraju, shvati da sve ovisi samo od njega. S druge strane, kod grupnih sportova, ukoliko se desi neki trenutak nepažnje u igri, sportaš uvijek može računati na saigrače. Kao grupa su uvijek tu, podržavaju jedni druge, motivišu i bodre. S timovima, odnosno u grupama, više radim na komunikaciji unutar ekipe, na saradnji i timskim radu, ali rade se i teme kao što su samopouzdanje. Naravno, i u grupi je moguće raditi s pojedincima, odnosno izdvojiti ih i s njima samostalno razgovarati", kaže nam Jovana.
Kaže kako su trema i stres s jedne, te manjak samopouzdanja s druge strane, dvije stvari zbog kojih sportaši najčešće traže pomoć psihologa. I dalje dodaje kako postoje jasni alati i tehnike s kojima se taj problem može ukloniti, eventualno minimizirati.
"Dvije stvari zbog kojih nam se sportaši javljaju su trema i stres u vezi s takmičenjem ili imaju problem sa samopouzdanjem. Prevelika trema utječe na to da sportaš ne može imati dobar nastup, opada mu koncentracija, sve to fizički djeluje na čovjeka i na kraju svega, mozak se fokusira da fizički 'preživi stres' i ne može se fokusirati na nastup. Zajedno sa sportašima radimo na tome kako smanjiti pritisak i tremu, iako ljudi generalno misle da je trema loša, ali ona je samo negativna u slučaju kada nas kontroliše. S druge strane, postoji i pozitivna trema, uzbuđenje prije nastupa koje podiže adrenalin, pomaže nam da budemo budniji, aktivniji i što bolje izvedemo ono što trebamo. Cilj sportskog psihologa je da negativnu tremu koju sportaš ima pretvori u onu pozitivnu i koju će u konačnici kontrolisati i koja će mu pomoći, ohrabriti ga... Bez uzbuđenja, nijedno takmičenje nema svrhe. Postoje tehnike koje pomažu sportašima da shvate svoje tijelo, kako se osjećaju u tom trenutku i šta trebaju uraditi da budu na najboljem nivou", detaljno nam objašnjava Jovana.
Probleme s depresijom u sportu treba riješiti "odmah"
Problemi s depresijom su tema o kojoj se značajno više priča posljednjih godina u svijetu sporta. Jovana nam kaže kako problem depresije treba riješiti u startu, a ne kada ona "uhvati zalet".
"Depresija je jako česta u sportu i ljudi kada gledaju sport na TV-u, gledaju živote sportaša kao da je sve savršeno. Depresija je sve češća i prisutnija u sportu, posebno onom vrhunskom, a zbog toga je važno pričanje o mentalnom zdravlju i ono najvažnije, prevencija. Ljudi misle da se psihologu treba otići kada se jave simptomi depresije, ali ono što treba jeste mentalno jačanje kako se nikako u tu situaciju ne bi došlo. Depresija se javlja kod aktivnih sportaša koji imaju svakodnevne treninge, takmičenja, nastupe svaki vikend i kada im se sve vrti oko sporta, što samo po sebi izaziva veliki pritisak. U nekom momentu, može se desiti da ne vide veći smisao u životu, ako su bili vrhunski pa izgubili formu, ne vide novu motivaciju, obuzmu ih crne misli i onda imaju problem. U tom trenutku, potrebno ih je spustiti na zemlju i polako im otvoriti oči, prikazati im realnu situaciju i motivisati ih da nastave dalje", kaže nam Jovana.
Iskreno govori kako je pandemija koronavirusa imala veliki utjecaj na promociju sportske psihologije, odnosno da su uslovi u kojima su sportaši trenirali i živjeli pokazali važnost "razgovora".
"Sportašima je period pandemije koronavirusa bio izuzetno težak, najviše iz razloga što, kada imaju nastupe, idu u nove gradove, stalno im se nešto dešava i imaju stalne aktivnosti, publika je također tu... Ipak, s pojavom koronavirusa je sve to nestalo. Bili su samo u hotelskim sobama, imali su puno vremena 'sami sa sobom' i da razmišljaju, pa su mnogi došli u situaciju da ne znaju šta će sami sa sobom. Navikli su na ubrzan način života, a onda se sve primilo. Dodatan stres su bila i testiranja, pa ako je timski sport i jedna je osoba pozitivna, svi su u opasnosti i moraju odstupiti od takmičenja. S druge strane, pandemija je imala veliki utjecaj na širenje popularnosti sportske psihologije, ljudi su počeli više razmišljati o važnosti mentalnog zdravlja. Mnogi su shvatili da saradnja sa psihologom nije ništa strašno, već da je to poželjno i da je podjednako važno raditi kako na fizičkom, tako i psihičkom planu", objašnjava Hadžić.
Uloga sportskog psihologa posebno je važna u procesu oporavka od povrede, odnosno u periodu rehabilitacije i posebno kada se povreda zaliječi, tačnije kada sportaš počne s laganim treninzima.
"Dosta sportaša u trenutku povrede počne razmišljati o sportskoj psihologiji, a istraživanja su pokazala da profesionalni sportaši barem jednom u dvije godine moraju doživjeti povredu koja ih odvoji od treniranja barem nekoliko dana. Povrede su sastavni dio profesionalnih sportova, a psihologija u tome ima veliki utjecaj. Radi na mentalnoj snazi, na motivaciji, postavljanju novih ciljeva, prilagodbi tom periodu, ali postoje i vježbe vizualizacije, kada sportaš aktivira iste dijelove mozga kao kada fizički trenira. U trenutku povrede, važno je da sportaš ostane i u mentalnoj formi, a ako je oporavak nešto duži, sigurno je da postoje usponi i padovi, periodi kada sportaši upadnu u depresiju i misle da je sve 'nemoguće'. Posebno je teško vratiti se takmičenju nakon neke teže povrede, čak se i period netreniranja lakše prebrodi od toga da je, kada se počne s novim treninzima, potrebno puno vremena da se vrati u staru formu. To psihički može biti vrlo zahtjevno, a psiholog je tu važan kako bi sa sportašem postavio dobre i realne ciljeve. Sportaši često imaju očekivanja da za nekoliko dana mogu uraditi sve kao i prije, ali to nije tako, važno je postaviti manje ciljeve i onda korak po korak ići ka većim", objašnjava Jovana.
Za kraj, kaže kako su u sportu ljubav i uživanje najvažnija stvar i da je to osnovni pokretač kod svakog sportaša.
"Jako je važno razdvojiti popularnu psihologiju učenja i sportsku psihologiju koja se temelji na tehnikama. Ljudi u popularnim psihologijama misle da se pozitivnim razmišljanjem može doći do najboljeg psihičkog stanja, ali sve je to puno dublje i nekad se na taj način može otići na pogrešnu stranu, otići u krajnost i onda opet dođe do razočarenja. S druge strane, tehnike su te koje imaju znatno veći utjecaj. Za kraj bih rekla da je na prvom mjestu i najvažnije u sportu da uživaš i voliš ono što radiš, a onda se sve može složiti na svoje mjesto", završava Jovana Hadžić.
Između pobjede i poraza, dobrog i lošeg nastupa, nekih banalnih, - ali ništa manje važnih stvari u sportu kao što je sreća - samopouzdanje i hrabrost su ključni faktorčiji stepen razvijenosti i prisutnosti može odrediti konačan rezultat.
Sportista koji vjeruje u sebe spremniji je da preuzme rizik, ostane smiren pod pritiskom. On se ne plaši izazova. Sportista koji vjeruje u sebe i u svoje sposobnosti i kvalitet, a pri tome je i skoncentrisan na nastup, uvijek je korak ispred onog koji ima sumnju, strah ili brigu. I to u sportu može biti nenadoknadiva prednost.
Nakon svega rečenog, jasno je da psihologiju u sportu nikada ne treba smatrati samo luksuzom, već važnim i jednim od najbitnijih saveznika za sportaša. Ona je neophodna komponenta za svakog ko želi ostvariti svoj puni potencijal. Um je, bez obzira na to da li se takmičite na velikoj sceni ili jednostavno igrate za svoje zadovoljstvo, najbolja i najvažnija pokretačka snaga svakog pojedinca. Ako ništa, preduslov da i prije nego nastup krene, znaš da možeš i hoćeš dati sve od sebe.
S tim u vezi i kada sljedeći put budete takmičar, ili navijač nekog tima ili sportaša, ne zaboravite: Prava igra počinje, vodi se i traje, uz sve ono što vidimo golim okom, i u glavi svakog pojedinca. Um caruje!
