Po nepisanom pravilu, ali prilično redovno, u prosjeku svake dvije do tri godine na političkom nivou u BiH i regiji ispliva priča o tzv. radikalizaciji Bošnjaka. Izvori koji zakotrljaju tu priču se mijenjaju, ali je cilj isti: oživjeti stari mit i iskoristiti ga za političku dobit.

Sukcesivno, po nekom nepisanom pravilu u zavisnosti od globalnih dešavanja, ali i političke situacije u zemlji, Bosni i Hercegovini se lijepi etiketa islamskog ekstremizma ili radikalizma.

Uprkos sve češćim tvrdnjama predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i pojedinih analitičara kako u BiH raste broj ekstremističkih zajednica, bosanskohercegovačke snage sigurnosti ističu da je naša zemlja, podjednako kao i svaka druga zemlja u svijetu, izložena mogućem izvršenju terorističkog napada.

Nespretno, šablonski ili namjerno korištenje termina islamski ekstremizam, islamist, džihadist i niz sličnih primjera, koje mediji, ali i brojne javne ličnosti koriste gotovo u kontinuitetu kada se želi opisati terorizam, u velikoj mjeri služe širenju dezinformacija, generalizirajući islam i terorizam.