Godinu dana nakon početka života u lokalnoj zajednici, proces deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom daje vidljive rezultate. Nihad Habibović već mjesecima živi u dodijeljenom stanu u okviru programa "Stanovanje u zajednici uz podršku", te je naučio brinuti o sebi i svom domu kao i svaka druga osoba.

Osim predrasuda s kojima se susreću djeca s poteškoćama u razvoju i njihove porodice u našoj državi, oni nailaze i na neravnopravan položaj u društvu. Predsjednica Udruženja "Dajte nam šansu" Ines Kavalec ispričala nam je kako je nositi se sa svakodnevnim predrasudama u društvu i borbom za izjednačavanje prava ove populacije.

Kenan Topalović, osoba sa intelektualnim teškoćama iz Sarajeva odavno ima samo jednu želju. Biti samostalan. Želja mu se ispunila 2011. godine kada je postao korisnik stambene zajednice. Kenanov život je od tada postao intenvzivniji i ispunjeniji, a njemu i cimerima je sve manje potrebna podrška asistenata.

"Domovi su prenapučeni, a premalo je asistenata koji se ne mogu adekvatno posvetiti svakom čovjeku", naglasio je Saša Šehić iz Mostara koji je većinu svog života proveo je u domovima za nezbrinutu djecu. U ovim institucijama zatvorenog tipa, nije bio potpuno sretan niti je imao pravo na izbor. Ipak, od 2011. godine Saša živi u organizovanoj stambenoj zajednici u kojoj je uz malu pomoć asistenta započeo samostalan život, a čak je dobio i zaposlenje u lokalnom kafiću.