Kenan Topalović je pozitivan primjer procesa deinstitucionalizacije u BiH

"Do 2011. godine živio sam sa roditeljima, ali nisam imao uslova za sopstveni razvoj. Bio sam povučen, ali sada sam potpuno opušten. Sa prijateljima u stambenoj zajednici imam sve što mi je potrebno“, rekao je Tolaković i opisao jedan svoj prosječan dan. “Ujutro ustanemo, popijemo kafu i dočekamo našu asistenticu Arnelu. Tada se dogovorimo oko kućnih obaveza. Neko kuha, neko posprema, neko pere suđe. Sami se brinemo o sebi“, kazao je Topalović koji je zajedno sa svojim cimerima svijetao primjer procesa deintitucionalizacije u Bosni i Hercegovini.

Uz redovne aktivnosti, Kenan se odlično snalazi i u plasteniku. Među biljkama se osjeća sretno, opušteno i korisnim dijelom društva. “Većinom sadimo sjeme i začinsko bilje. Uskoro ćemo sadit i povrće“, istakao je ovaj skromni mladić koji je postao svjestan svojih mogućnosti, pa se nada da će uskoro pronaći posao od kojeg će moći živjeti.

Kenanova priča dio je kampanje “Neovisan život i uključenost u zajednicu: Moje pravo, moja potreba, naše mogućnosti!”, čiji je cilj predstavljanje ličnih priča osoba sa intelektualnim teškoćama u Bosni i Hercegovini, koje su do sada uglavnom završavale u institucijama zatvorenog tipa gdje često nisu mogle dostići svoj puni potencijal.

U posljednjih nekoliko godina zahvaljujući projektima kao što je “Podrška inkluziji za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini“, koji finansira Češka razvojna agencija, a zajednički u periodu 2016 – 2018 implementiraju Češka nevladina organizacija People in need, Savez Sumero, Udruženje Zajedno iz Banja Luke i Udruženje Sunce iz Mostara, u pojedinim lokalnim zajednicama osobama sa intelektualnim teškoćama pružena je prilika da žive u stambenim zajednicama uz podršku socijalnih radnika.