Gavrilo je svojim činom trajno promijenio svijet, a njegovo ime postalo je besmrtni simbol pojedinca koji određuje tok historije.
Franz i njegova trudna supruga Sofija došli su u Sarajevo kako bi obišli austrougarske vojne trupe, a zatim Zemaljski muzej, te da se provozaju prvim tramvajem u Evropi. U Sarajevu su trebali proslaviti i 14. godišnjicu braka. Veliki broj građana izašao je taj dan na ulice sa cvijećem kako bi pozdravio ugledni par, a među njima su bili i pripadnici organizacije Mlada Bosna koji su imali drugačije namjere.
Prvi pokušaj atentata izveo je Nedeljko Čabrinović koji baca bombu na automobil u kojem su bili Franz i Sofija, no bomba je izbačena i eksplodirala je masi ljudi. Niko se nije nadao drugom pokušaju. Izveo ga je Gavrilo Princip pištoljem. Ispalio je dva metka koja su ubila dvije osobe i jedan život u nastajanju.Ovaj napad bio je povodo za krvave ratove koji su uslijedili širom svijeta, a koji su trajali do 11. novembra 1918. godine. U njemu je poginulo više od 15 miliona ljudi, a povrijeđeno 22 miliona. Smatra se 5. najsmrtonosnijim sukobom u historiji čovječanstva.
Dječak iz siromašne porodice
Gavrilo Princip rođen je 25. jula 1894. u malom selu Obljaj, u blizini granice između BiH i Hrvatske, kod mjesta Bosansko Grahovo. Bio je jedno od devetero djece, svega troje je preživjelo. Priča kaže da je bio boležljivo novorođenče te kako je lojalni pravoslavni svećenik rekao njegovoj porodici da mu daju ime Gavrilo, po anđelu Gabrielu, te da će mu to pomoći u preživljavanju. Uprkos protivljenju oca, Gavrilo se 1903., s devet godina, upisuje u osnovnu školu. Uskoro se ispostavlja da se radi o vrlo nadarenom dječaku. Briljirao je u predmetima te je čak dobio i nagradu direktora.
S 13 godina zajedno sa starijim bratom Jovanom odlazi u Sarajevo. Inicijalni plan je bio da se Gavrilo upiše u Austro-ugarsku vojnu školu. To bi bio logičan slijed za dječaka koji žudi za obrazovanjem, no njegov brat je po dolasku promijenio mišljenje. Nema sumnje kako je politička okolnost utjecala na to, naime jedan prijatelj Jovanu savjetuje da ne bi bilo dobro da mladi Gavrilo postane "egzekutor vlastitog naroda" te umjesto u vojnu Gavrila upisuje u trgovačku školu.
Mlada Bosna i Crna ruka
Postao je član organizacije Mlada Bosna kada je imao 17 godina. On i članovi organizacije sastajali su se potajno - jer lokalne vlasti su zabranjivale formiranje studentskih klubova, naročito političkih. Na sastancima su raspravljali o književnosti, politici i brojnim drugim temama. Iduće godine, 1912., Gavrilo Princip biva izbačen iz škole zbog učestvovanja u protestu protiv austro-ugarske vlasti.
U atentatu su imali pomoć tzv. Crne ruke, vojne formacije Kraljevine Srbije koja je bila tajna. Poslali su napadačima oružje, dali obuku i novac, te tablete da izvrše samoubistvo nakona atentata. Nakon što je Gavrilo pucao popio je tabletu cijanida koja nije djelovala i pokušao je pucati sebi u glavu, ali ga je policija spriječila. Osuđen je na 20 godina zatvora. Organizator atentata Danilo Ilić osuđen je na smrt vješanjem.
Nakon suđenja Gavrilo Princip bio je zatvoren u Terezinu, na prostoru današnje Češke. Izvori govore kako mu je život u zatvoru bio naročito okrutan, a uvjeti su se kroz rat još i pogoršali. U zatvoru nije dugo poživio - umro je od tuberkuloze 28. aprila 1918. godine. U vrijeme smrti Gavrilo Princip je znatno oslabio od bolesti i pothranjenosti, težio je svega 40 kilograma. Umro je u mukama - tuberkuloza mu je proždirala kosti do te mjere da mu je desna ruka morala biti amputirana. Prvobitno je zakopan na tajnoj lokaciji, a 1920. godine njegove kosti su, zahvaljujući češkom vojniku, pronađene i prebačene u Sarajevo.
