Dva lica predsjednika RS
172

Aleksandar Vučić "progovorio" iz Milorada Dodika: Jedna priča za domaću, a druga za stranu publiku

N. Ž.
Aleksandar Vučić i Milorad Dodik (Foto: EPA-EFE)
Aleksandar Vučić i Milorad Dodik (Foto: EPA-EFE)
Kada je šef CIA-e William Burns završio svoju posjetu Bosni i Hercegovini, predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik objavio je poruku koja je mnoge iznenadila. Samo par dana poslije, vratio se na "fabričke postavke."

Po završetku posjete Burnsa našoj zemlji, Dodik je objavio kako je riječ o "ozbiljnom čovjeku" čiji stavovi su "ohrabrujući." Ipak, sav fokus bio je na drugom dijelu njegove poruke.

"Republika Srpska nikada nije osporavala suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine u skladu s Daytonskim sporazumom, a secesija nikada nije bila naša politika", naveo je tada Dodik.

Međutim, samo nekoliko dana poslije, tačnije u nedjelju, priča se vratila na prijašnje stanje. Dodik je u Stričićima kod Banje Luke ponovo pričao o secesiji.

"Ako nam dirnete imovinu i ako vam padne na pamet da ste, možda jaki i da ste odlučili da imovina pripada BiH, RS će donijeti odluku o samostalnosti", rekao je predsjednik bh. entiteta, uz komentar da "BiH neće spasiti ni CIA" u tom slučaju.

Naravno, nakon više od 20 godina na političkoj sceni, od Dodika rijetko šta može iznenaditi. On je poznat po čestim promjenama stavova u samo nekoliko dana, a Dodik s početka političke karijere je dijametralno suprotan današnjem.

Ipak, ova situacija neodoljivo podsjeća na retoriku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Nekada radikal, a danas "naprednjak", Vučić ima širok dijapazon stavova koji se, kao što je to slučaj i kod Dodika, često mijenjaju, ali ono što se provlači kroz njegove mandate na mjestima premijera i predsjednika susjedne države je mijenjanje priče u zavisnosti od toga ko je publika.

Kada Vučić priča pred domaćom publikom, stavovi su mu mnogo radikalniji, a ne libi se i od priče koja podsjeća na vrijeme kada je bio desna ruka Vojislava Šešelja u Srpskoj radikalnoj stranci.

Međutim, kada se auditorij iz Beograda, Novog Sada ili Niša prebaci u Brisel, Pariz ili Washington, priča se u potpunosti mijenja. Vučić je tada odmjereniji i zauzima progresivne stavove po brojim pitanjima, poput članstva u Evropskoj uniji ili odnosa sa liderima zapadnih zemalja, koji "preko noći" postaju veliki prijatelji Srbije.

Važno je istaći i da to ne vrijedi samo za sastanke s liderima, već i na medije. Najbolji primjer Vučićevih "fluidnih" stavova u odnosu na državu odakle medij dolazi došao je početkom oktobra prethodne godine.

Samo sedmicu nakon što je u Banjskoj, mjestu na sjeveru Kosova, došlo do napada grupe Srba okupljene oko Milana Radoičića na kosovsku policiju, Vučić je imao intervju na CNN-u.

Tada je predsjednik Srbije govorio o pravnoj državi i da će Radoičić odgovarati za ono što je urađeno na sjeveru Kosova.

Međutim, samo nekoliko sati kasnije, Vučić je došao u emisiju Čirilica na Happy televiziji, gdje je Radoičića opisao kao "srpskog patriotu" koji se bori za "prava srpskog naroda na Kosovu."

Dodik se često hvali o fantastičnom odnosu kojeg ima s Vučićem, a sada se čini da se počeo koristiti njegovim taktikama.

Kao što je to slučaj s Vučićem, Dodik ima dvije priče koje zavise od publike. Ako Evropi i svijetu treba dokazati da se s njim može razgovarati i da treba ostati na vlasti, Dodik će jasno reći da od secesije nema ništa i da on podržava BiH.

Kada treba otići po glasove od stanovništva u RS-u, koji u nedostatku realnog ekonomskog progresa skoro pa i zavise od ideja koje propagira populisitčka politika u ovom entitetu, Dodik će se odmah "prešaltati" na priču o nezavisnosti i odbrani srpskog naroda.

Naravno, iza obje priče i Dodika i Vučića stoji politički interes, znajući da im od naroda trebaju glasovi, a od stranaca podrška, bilo kroz finansije ili kroz retoriku. Ipak, pitanje je do kada će jedna od ove dvije interesne grupe shvatiti o čemu se radi i svoju podršku dati nekom drugom.