Alen Bajrović godinama od Crne Gore traži istinu o smrti oca: Ko ga je zarobio i kako su ga ubili?

Odvođenje i prijetnje

"U našu kuću nasilno su upala dvojica uniformisanih policajaca i bez ikakvih izgovora istrgli mog oca iz našeg zagrljaja, a kad se pokušao okrenuti da nam nešto kaže povikali su da krene dok ga nisu prebili i bukvalno ga gurnuli niz stepenice. Strpali su ga u vozilo marke zastava koje je tada koristila policija države Crne Gore i odvezli u stanicu policije u Herceg Novom. Moja majka je tog dana pokušala dobiti informaciju gdje su ga odveli i zbog čega. Otišla je pred zgradu policije, ali joj nisu dozvolili da priđe blizu. Satima je čekala, dok joj nisu zaprijetili da će završiti tamo gdje je njen muž. Odlazila je ponovo, ostavljala nas same, ali ponavljala se ista priča, nisu je primili, nisu dozvolili da pristupi stanici policije, zaprijetili su joj da ne dolazi jer će završiti kao otac. Mi smo čekali, plakali, nije nam mogla objasniti gdje je naš babo i zašto su ga zarobili", priča Alen.

Kaže kako su to bili najteži dani u njihovom životu.

"Bilo je teško i stresno, ali nismo gubili nadu da će vratiti. Osjećali smo strah šta dalje, jer smo izgubili nosioca porodice. Nakon još odlazaka pred stanicu i novih prijetnji majci je postalo jasno da su to svjesno uradili. Tog dana je napisala pismo tadašnjem ministru i poslala ga preporučenom poštom u Podgoricu. Uzalud smo čekali odgovor, čekali da se otac vrati, nadali se da je nakratko zarobljen i da će sve proći, da će se smiriti i u BiH i u Hrvatskoj i da ćemo nastaviti normalan život, ali to je bilo pogrešno", kaže Alen.

Povratnica bez bilo kakvog odgovora vraćena je Bajrovićima i danas se, između ostalog, nalazi u predmetu spisa u sudskim postupcima koji se vode protiv države Crne Gore pred pravosuđem u Crnoj Gori, dok se u jednom dijelu postupak vodi i pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu.

"Ovaj ratni zločin je sistemski napravila država Crna Gora i provodila ga kroz aparat policije i druge zvanične državne službe. Ovo je svjesno napravljen ratni zločin od strane države, a ne, kako su to oni nastoje predstaviti, da su to počinile paravojne formacije i neki vikend ratnici i slično", kategoričan je Alen.

U nadi da će se Osmo Bajrović vratiti kući prošli su mjeseci i godine. Porodica je teško živjela suočavajući se sa neimaštinom i prijetnjama.

"U medijima smo predstavljani kao neki teroristi, imali smo prijetnje, od toga da nas sve treba protjerati ili likvidirati, do kamenovanja kuće i raznih ružnih scena koje smo proživljavali", priča Alen.

Bol za ocem i potreba za istinom Alenu su dali nevjerovatnu snagu da započne borbu koja i danas traje.

Teška pitanja bez odgovora

"Kao da ti iz organizma otrgnu organ, takav je dojam već 32 godine na mene ostavio trenutak kad su odveli baba. S tim živim sve ove godine. Tog dana on je završio u zgradi policijske stanice Herceg Novi gdje je bio logor i stratište tih ljudi, tu je bilo preko 150 ljudi. Tužilaštvo Crne Gore nikad nije provelo kvalitetnu i nepristrasnu istragu, već je fingiralo istragu u smislu lažiranja podataka, što je dokazao i jedan od pravnih eksperata angažovan od strane EU. Tako da mi ne znamo ni ko je zarobio mog oca, koji su ljudi upali u našu kuću, gde su ga odveli, osim da su ga odveli u zgradu policijske stanice, ko ga je saslušavao i da li je uopšte saslušan, gdje su ga ubili? Ja i dalje smatram da je zgrada policije u Herceg Novom logor i da je to posljednje njegovo stratište i da je ubijen u zgradi policije. Volio bih da saznam i da mi država Crna Gora kaže ko ga je zarobio, ko ga je ubio i gdje?", kaže Alen.

Crnogorske vlasti su, pretpostavlja se, zarobljene Bošnjake kao taoce predale vojnim i civilnim vlastima bosanskih Srba. Jedna grupa izbjeglica iz Herceg Novog 25. maja 1992. dovedena je u Kazneno-popravni dom u Foči, i samo je nekolicina preživjela, dok je druga grupa najvjerovatnije izručena 27. maja 1992. godine i još uvijek nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali.

"Mi i dalje tražimo posmrtne ostatke mog oca, nadam se da ćemo ih nekad naći kako bi ga dostojanstveno sahranili u skladu sa našim običajima i kako bi imao grob svog oca, a s druge strane kad budemo imali pravičnu istragu, nadam se da će se ponovo pokrenuti reparacija sudskog postupka protiv onih koji su bili nalogodavci ovog ratnog zločina kao i direktni izvršioci. Država Crna Gora tada je imala i predsjednika i premijera i skupštinu i poslanike i načelnike i ministre i policajce i portire, svi su krivi u cijelom lancu jer su svi radili na ovom ratnom zločinu i onaj ko je samo gledao je kriv jer nije spriječio zločinca da ubija", kategoričan je Bajrović.

Zločin bez kazne

U krivičnom postupku vođenom u Crnoj Gori niko nije kažnjen jer Crna Gora nije bila strana u sukobu u Bosni i Hercegovini. Porodicama žrtava Crna Gora je poslije četverogodišnjeg suđenja na osnovu poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica.

Bajrovići iz Herceg Novog su jedini koji još vode pravni spor i kategorični su da neće odustati dok se ne sazna istina o počinjenom ratnom zločinu, a nalogodavci i izvršioci ne budu kažnjeni.

"Mi smo i jedina porodica koja je ostala da živi na tlu države Crne Gore od svih kojima su ubijeni i zarobljeni njihovi najbliži. Sudski postupak protiv države Crne Gore je počeo 2007. godine, a poslije četiri godine ponuđeno je sudsko poravnanje. Sve porodice žrtava ovog ratnog zločina su prihvatile ovo sudsko poravnanje osim nas. I tad su vršeni ogromni pritisci da i mi prihvatimo, ali mi nismo željeli. Nismo mogli da se pomirimo s tim da kosti moga oca neko plati novcem, a da za taj ratni zločin i ubistvo tolikih ljudi niko ne odgovara već smo nastavili vođenje sudskih postupaka, na sudovima države Crne Gore iako je to bilo jako teško. S obzirom da smo vodili postupak protiv države vršene su ogromne opstrukcije i baš zbog toga je taj predmet podijeljen u više predmeta jer su ga oni u pravnom smislu cijepali kako bi pokušali da nas dovedu u zabludu uvođenjem takvog postupka. Mi imamo jednog advokata u Crnoj Gori, a imamo cijeli tim advokata van Crne Gore koji nam pomažu, i ovom prilikom im se zahvaljujem, u pokušaju da dođemo do istine i pravde i time dođemo do nalogodavaca i direktnih izvršioca s jedne strane, a s druge strane da država nama kao porodici vrati posmrtne ostatke našeg oca i obešteti nas kao porodicu", kaže Alen.

Iako je njihova borba duga i iscrpljujuća, Bajrovići niti jednog momenta nisu posustali.

"Ne očekujem da ću dočekati u potpunosti pravdu, ali mali dio pravde će smanjiti moju bol i tugu i dati mi neku satisfakciju u ovoj mojoj borbi. Nemoguće je da imamo tolike žrtve, a da niko nije bio optužen niti jedan sat za ovaj ratni zločin. To je poražavajuće za društvo u kojem živimo na tlu Evrope gdje se nastoje promovisati vladavina prava i evropske vrijednosti. Ne možemo nikoga amnestirati od njegove odgovornosti, mi smo, ponavljam, imali tadašnjeg predsjednika koji je pokojni, premijera koji sad uživa u svojoj starosnoj penziji, imali smo pokojnog ministra, pokojnog zamjenika ministra, razne načelnike supova, uprave policije, razne komandire, obične policajce koji su bili direktni izvršioci i zarobljavali, pa smo imali i neke portire koji su ih dočekivali možda sa aplauzima za njihove zločine, a danas poslije 32 godine još uvijek nemamo niti jednog krivca", kaže Alen.

Dodaje kako državi u kojoj živi ništa nije dužan, a da ona njemu jeste i to mnogo.

"Ja nemam kredita prema državi, a ona ima ogroman kredit prema meni i nikada ga neće moći vratiti jer je ubila mog oca, a drugo ubila je moju mladost. Ona može samo djelimično vraćati rate tog kredita s tim da će vratiti posmrtne ostatke, procesuirati sve one koji su krivi za ovaj ratni zločin, da će nam dozvoliti izgradnju spomenika ispred zgrade MUP-a da dostojanstveno možemo položiti cvijeće i da će taj spomenik vječno govoriti o ovom ratnom zločinu kako se nikad i nikome ne bi ponovilo", kaže Alen.

Očekuje također da će nove generacije političara u BiH promijeniti odnos prema ovom ratnom zločinu i svojim građanima koji su pobijeni.

"Ja sam se rodio u Foči, državljanin sam BiH i nikad se neću odreći svog identiteta i svoje države. Moja država je BiH, ali žalosno je da nikad nisam imao ni djelić suosjećanja od zvanične politike BiH. Od svega što je od BiH kao država i njeni nosioci vlasti učinili za cijeli ovaj period nakon Dejtona do danas je, što je na moju inicijativu, došao ambasador BiH da se pokloni nevino stradalim žrtvama. Država kao institucija nikad ništa nije uradila kako bi nama, svojim građanima, pomogla u borbi za istinu i pravdu, nikad nije tražila od Crne Gore zvanično kako je zarobljavala i ubijala njene građane, nisu je zanimali njeni građani ni potomstvo tih građana koji su ubijeni od strane metka Crne Gore. Nadam se da će to promijeniti nove generacije političara BiH i ovom prilikom im poručujem: Molim vas, nemojte da nas ostavljate same, budite tu s nama, ako ništa toplom riječi, mi smo vaši građani", poručio je Alen Bajrović.

Kaže da se najviše uzda u evropske vrijednosti i vladavinu prava.

"S obzirom da država Crna Gora ima stalnu želju i potrebu da se približava evropskim vrijednostima nadam se da će država smoći snage da se suoči sa ovim ratnim zločinom i sa svojom tamnom prošlosti, stoga očekujem od novih generacija političara i nosilaca sudske i tužilačke vlasti da se suoče sa ovim ratnim zločinom kako bi se približili vrijednostima EU. Ne možete istovremeno veličati zločince i fingirati istrage, a zavijati se u zastavu Evropske Unije. Mislim da će smoći snage ratne zločince privesti pravdi i time obezbjediti prolaz prema EU", zaključuje Bajrović.