Američki pilot se šest dana skrivao u bosanskim planinama dok je bježao od srpskih vojnika
U decembru 1989. O'Grady je započeo svoju karijeru vojnog pilota. Nakon završetka obuke bio je raspoređen u Njemačkoj koja je tada bila najisturenija NATO tačka. Nakon što je njegova jedinica u Njemačkoj ukinuta, O'Grady je premješten u zračnu bazu Aviano u Italiji kako bi letio u NATO misijama podrške iznad BiH.
Uključivanje NATO-a počelo je 1992., a O'Grady je rekao da su američki avioni često pomagali vojnicima UN-a na terenu.
"Puno puta bismo proletjeli, kad bi nas zamolili, samo da nas ljudi na zemlji čuju. I samo to bi ih odvratilo od njihovih loših postupaka U drugim slučajevima, dobili bismo direktne naredbe da bacamo bombe u cilju odbrane UN-ovih trupa na terenu", kazao je za CNN 2015. godine.
O'Grady je ušao u historiju NATO-a kada je postao dio njegove prve borbene misije ikada.
Dana 28. februara 1994., O'Grady je bio pratitelj kapetana Roberta Wrighta kada je bilo neophodno oboriti srpske avione koji su prekršili sporazum o zabrani letenje bombardujući fabriku u Novom Travniku. Wright je svojim projektilima oborio tri neprijateljska aviona, a za obaranje jednog aviona zaslužan je bio kapetan Stephen Allen.
Kobni dan
Šesnaest mjeseci kasnije, 2. juna 1995., O'Grady i Wright letjeli su iznad BiH u rutinskoj zračnoj patroli. U jednom je trenutku Wrightov sistem detekcije vrlo brzo je prenio upozorenje na potencijalnu prijetnju. Ali niko na terenu nije uočio prijetnju.
Dvije rakete ispaljene su bez pomoći radara (da ne bi bile otkrivene). Srbi su uključili radar kada su projektili bili samo nekoliko sekundi udaljeni od O'Gradyjevih i Wrightovih aviona.
Jedna raketa ispaljena iz ruskog raketnog sistema 2k12 Kub je promašila ciljeve, no druga je pogodila O'Gradyjev avion. Dok se O'Grady katapultirao, avion je bio u plamenu i brinuo se da će mu padobran izgorjeti. Umjesto da čeka nižu visinu gdje bi se padobran automatski otvorio, O'Grady je bio prinuđen povući ručicu za premošćivanje.
Trebalo bi mu više od 25 minuta da padne na čistinu južno od lokalne ceste, a njegov šareni padobran bio meta koja se vrlo lako može pratiti. Dok se spuštao, O'Grady je mogao vidjeti srpske vojnike u potjeri. Nije mogao upravljati padobranom, ali srećom niko nije pucao na njega.
Sa vojnicima koji su mu se približavali, O'Grady je prerezao svoj padobran, zgrabio dio svoje opreme za preživljavanje i pojurio u šumu.
"U roku od nekoliko trenutaka imali smo ljude koji su hodali pokraj mene, dvojica, muškarac i dječak, bili su udaljeni samo nekoliko metara od mene", prisjeća se O'Grady.
Nije gubio nadu
O'Grady, koji je tada imao 29 godina, nikada nije izgubio vjeru da će se izvući živ.
"Ne nikada. Mislim, zapravo je bilo suprotno. Moja vjera je rasla nakon što se sve desilo”.
Neprijatelj je često bio blizu. Prva dva dana helikopter je bio toliko blizu da je mogao vidjeti lica srpskih pilota. Vojnici na tlu pucali su na stvari koje su se micale.
Kretao se noću, povremeno pokušavajući pomoću radija dozvati pomoć. Borio se s kišom, žeđu i gladi. Jeo je mrave, crve, lišće, bobice i pio vodu koju je imao u spremniku sve dok je nije nestalo četvrtog dana. Kiša je donijela vode za piće ali i znatno teže uslove za preživljavanje. Zbog dugotrajnog izlaganja hladnoj vodi dobio je rovovsko stopalo.
Šeste noći, koristeći pozivni znak Basher Five-Two, uspostavio je kontakt s jednim od svojih kolega iz eskadrile i ubrzo su se četiri helikoptera marinaca uputila više od 120 kilometara iza neprijateljskih linija. Oko 40 drugih aviona stražarilo je u blizini u slučaju da Srbi prekinu pokušaj spašavanja.
Ujutro šestog dana našli su ga kako juri iz šume, s pištoljem u ruci za slučaj neprijateljske vatre.
Tim marinaca pokrivao ga je dok je ulazio u transportni helikopter . Dva borbena helikoptera AH-1W Super Cobra letjela su u blizini u slučaju da neprijateljska vatra na izlazu postane problem.
Nekoliko dana nakon 8. juna 1995., O'Gradyjevo lice bilo je posvuda. Osvanuo je na mnogim naslovnicama, a na njegovom dočeku prisutan je bio i tadašnji američki predsjednik Bill Clinton. U septembru iste godine pridružio se rezervama Ratne avijacije i bio je baziran u Utahu dok nije napustio službu 2001. godine.
Incident iznad Mrkonjić Grada je bio inspiracija i za veoma popularni film Behind Enemy Lines (Iza neprijateljskih linija) u kojem je glavnu ulogu američkog pilota tumačio Owen Wilson.
Nekoliko sedmica nakon rušenja, NATO je pokrenuo operaciju "Namjerna sila" koja je uključivala 400 aviona, a pogođene su ukupno 338 mete VRS. Operacijom je de facto prekinuta opsada Sarajeva, a srpske vlasti su "prisiljene" na mir koji je dogovoren nekoliko sedmica nakon završetka operacije.
