Azerbejdžan – zemlja raskošne kulture i baštine koju (pre)poznajemo

Kao što Sarajevo svoju kulturološku i vjersku šarolikost ima zahvaliti osnivaču Isa begu Ishakoviću koji je poticao toleranciju i razumjevanje, otvarajući tadašnji Bosanski sandžak za jevrejske i druge doseljenike toga vremena te potičući i štiteći autohtone kršćanske zajednice, tako i Azerbejdžan i njegova prijestolnica Baku, višestoljetnu tradiciju multikulturalnosti i multikonfesionalizma duguju svojim utemeljiteljima.

Taj svojevrsni kulturološki kaleidoskop prisutan je u gotovo svim porama života u Azerbejdžanu, od hrane, umjetnosti, vjerskog života, turizma i trgovine do same vanjsko-političke agende u kojoj je multikulturalnost jasno naglašana kao jedan od temelja društva.

Sličnosti u kulturološko-vjerskom mozaiku Azerbejdžana i BiH, odnosno Bakua i Sarajeva su značajne. Bilo bi teško i nepravedno ne primjetiti gotovo istu "poetiku" u kulturi, umjetnosti, turističkim potencijalima, baštini i odnosu prema njoj, tradicionalnim vrijednostima uopće. Od ćilima i baklave do saza i stećaka, prepoznajemo artefakte svoje etnografske zbirke. "Poznajem kupus iz svoje bašte" kako kaže stara poslovica bosanskih Jevreja-Sefarda.

Evropski (i evroazijski) Jerusalim

Sarajevo s pravom nosi epitet "evropskog Jerusalima" zbog izuzetne baštine i tolerancije na kojoj je izgrađen suživot različitih kultura i konfesija. Baku, ali i drugi azerbejdžanski gradovi poput Qube ili Sheki-ja bi takodje mogli ponijeti epitet "evroazijskih Jerusalima", kako zbog filigranske ljepote brojnih sakralnih objekata različitih konfesija, tako i zbog primjetne tolerancije u životu različitih etničkih skupina.

Čini se da je ponajbolju definiciju tog kulturološkog i vjerskog saglasja dao holandski magazin "Diplomat", koji je prilikom posjete pape Franje toj zemlji kazao da je multikulturalizam u Azerbejdžanu – način odnosno stil života. Na fotografijama koje možete pogledati u pratećoj galeriji, možete vidjeti primjere te raskošne kulturne baštine, čudesne dijelove jednoga mozaka koji kao i u Bosni i Hercegovini tjeraju posmatrača na razmišljanje.