"Činjenica da sam preživjela rat u Bosni i Hercegovini i uspjela da se spasim, prebacim u Austriju i obrazujem u Americi obavezuje me da dam nešto zauzvrat", kazala je Akšamija.
Ona se bavi istraživanjem uloge vjerskih objekata, posebno džamija, kao mjesta gdje se gradi kultura, kao i pitanjem kako to ponekad može poslužiti kao barijera protiv nacionalističke propagande.
Kao predavačica na događaju nazvanom Conversations in Contemporary Art na Univerzitetu Concordia ona će se fokusirati na početak devedesetih godina.
"U slučaju BiH u ratu je sistematski uništeno 70 posto islamskih vjerskih objekata. Zgrade su srušene u tolikoj mjeri da su tim prostorom prelazili buldožeri, temelji su djelimično iskopavani i prenošeni na nepoznate lokacije tako da ne bi bilo moguće ponovo graditi na originalnima", kaže Azra.
Destrukcija je u ratu često neizbježna, ali se njen rad temelji na dubljim istraživanjima metodičkog rušenja, koje zapravo može biti dio šire kampanje s ciljem brisanja identiteta.
"Određeni objekti označavaju mjesto na kojem živi određena zajednica - to je materijalni dokaz njenog postojanja", objašnjava profesorica. "U ratu u BiH ti objekti su bili meta jer su svjedočili o historiji jednog naroda na jednom prostoru, te njihovom pravu na određeno zemljište. Kao takvi, oni su postali prepreka nacionalistima i izvršiocima genocida u njihovim namjerama".
Akšamija objašnjava zašto su i kako džamije postale oznake identiteta bosanskih muslimana i kako su se uklopile u širu sliku historije i umjetnosti.
Ona kroz odjeću, arhitekturu i druge kulturne i vjerske simbole pokušava otkriti kako nas to umjetnost čini onim što jesmo. Njen projekt ima za cilj borbu protiv predrasuda, ali je i kritički nastrojen prema načinima izgradnje islamskog identiteta u svijetu.
Akšamija je i pokretačica međunarodne platforme CultureShutDown, u okviru koje su stotine muzeja, galerija, biblioteka i akademskih institucija širom svijeta, u znak solidarnosti sa institucijama kulture u BiH, simbolično žutom trakom prekrižili svoja djela.
"Muzeji učvršćavaju sjećanja na suživot, na historiju Bosne i Hercegovine kao mjesta gdje su se mnoge kulture susrele i živjele zajedno. Obnavljanje tih sjećanja je u osnovi pokušaj da se vrate uspomene na zajednički život, koji se etničkim čišćenjem i genocidom pokušao izbrisati", kazala je Akšamija.