Badnja večer u Crkvi Svetog Đorđa u Donjoj Sopotnici, gdje je nekad bila i najstarija štamparija u BiH
"To nije dobro jer pridajemo više pažnje običajima. To je radostan blagdan kao što je svaki praznik radost i čovjek koliko nosi dobra u sebi i koliko se priprema za neki događaj, taj događaj mu donese toliko radosti. Ovo je praznik mira, jer i pozdrav je mir Božiji, Hristos se rodi", ističe paroh Mihailo Andrić.
Podsjeća na običaje koji će biti provedeni, od tradicionalnog jutarnjeg odlaska po mladi hrast, prskanja žitom i njegovog donošenja u crkvu do badnjaka koji služi kao potpala prije večernjeg bogosluženja.
Zdravica za svako dobro
"Mi u crkvi tako počinjemo sutrašnji dan, sa badnjacima koje nalažemo na vatru, žaranjem varnica koje, što ih ima više, donose više napretka domu. Uz badnjake se nazdravi, a svaka zdravica je jedna vrsta molitve gdje se poželi svako dobro svakom...", priča Andrić dodajući da je poseban osjećaj dočekati veliki praznik u hramu koji je podignut prije nekoliko stoljeća.
Hram Svetog Đorđa sagrađen je 1454. godine kao zadužbina Hercega Stjepana Vukčića Kosače. Kompleks u Donjoj Sopotnici je pod zaštitom države no Andrić smatra da nije dovoljno učinjeno na njegovoj materijalnoj i duhovnoj obnovi.
"Svaki vjerski objekat je spomenik, a posebno ako se zna da je ovaj hram podignut 1454. godine i ima sačuvan orginalni natpis iznad vrata, ploču na kojoj je ispisano da je utemeljitelj Crkve Herceg Stjepan Vukčić. Sam hram je, kao i mnogi, napravljen malih dimenzija, za to vrijeme možda i ne tako mali, ali je kasnije više puta doziđivan, rušen, prepravljan, a i prije nekih 14 godina je obnovljen, što bi se reklo prinudno", priča Andrić.
Specifičan je i po tome što je pri hramu Svetog Đorđa 1519. godine osnovana prva štamparija u BiH, a druga na Balkanu, zahvaljujući Božidaru Goraždaninu.
"On je svoja dva sina poslao u Veneciju da izuče štamparski zanat i donesu štamparske mašine. Tada je ovaj kraj bio poznat po trgovini, a važni putevi su prolazili upravo pored hrama. Štampariju je otvorio radi trgovine i puta, da bi lakše 'rasturao' knjige", ističe Andrić, podsjećajući da je štamparija u vrijeme dolaska Osmanlija na ovo područje 1526. godine prebačena u Trgovište u Rumuniji, gdje je nastavila raditi.
Prva štamparija u BiH
Štamparija je snabdijevala crkve i manastire bogoslužbenim knjigama. Pod okriljem crkve štampane su u 16. vijeku tri knjige. Prvu, najstariju knjigu "Služabnik" ("Liturgijar") objavili su braća Đurađ i Teodor Ljubavić 1519. godine. Preostale dvije knjige pripremio je za štampu Teodor Ljubavić "Psaltir sa Posledovanjem i Časlovcem" 1521. i "Molitvenik" ("Trebnik") dvije godine kasnije 1523. godine.
"Nažalost, od štamparije nije ostalo gotovo ništa izuzev dva-tri primjerka knjiga što su štampane, a postoje spisi i historijske činjenice koje govore o tome. Jedini primjerak prve knjige "Služabnika" iz 1519. godine sačuvan je na Hilandaru u originalnoj veličini, a Psaltir je rekonstruisan od tri pojedinačna primjerka. Inače originalni primjerci i dijelovi knjiga goraždanske štamparije čuvaju se u Veneciji, Dubrovniku, Trgovištu, Beogradu i Sankt Petersburgu", ističe Andrić.
Za dvije godine bit će obilježeno 500 godina od štampanja prve knjige u ovoj štampariji pod okriljem crkve.
"Mnogo je toga što ovdje treba uraditi na materijalnom uljepšavanju hrama, ali i na onom drugom planu gdje ljudi predstavljaju crkvu, oni koji vjeruju u Hrista i koji nose dobro u sebi. Mi hoćemo da putujemo u druge zemlje i vidimo njihova kulturna dobra da bismo se malo pohvalili time, a ne znamo šta imamo ispred svoje kuće. Rijetki znaju o Sopotnici i to i jeste problem, ali to je i naša slabost, mislim na nas u crkvi. Nije dobro da ne znamo šta imamo. Upravo zbog ovakvih slabosti crkva nije imala mjesto i značaj koji joj pripada. Mi radimo na tome da napravimo odbor jer je pokrenuta akcija da se nastavi rad na njenoj obnovi. Osim toga, da se napravi jedan prostor koji bi bio posvećen štampariji i gdje bismo pokušali naći, ako se uopšte mogu naći, neke predmete koji pripadaju tom vremenu i korišteni su. Svakako da bi se time dao značaj ovom mjestu, koji mu pripada", ističe Andrić.
Crkva na granici
Crkva, ali i cijeli kompleks u Donjoj Sopotnici su na samoj entitetskoj granici koja je ponekad spona, a opet dijeli općinu Goražde i općinu Novo Goražde. Paroh Andrić vjeruje u komšiluk, bolje odnose i ljepši život, ali i više duhovnih vrijednosti.
"Na svijetu opstajemo zahvaljujući toj ljubavi koju nosimo u sebi", dodaje Andrić.
On je pozvao sve pravoslavce, ali i ljude drugih vjera da njeguju dobre odnose.
"Pozivam ih da radost podijele s komšijama, jer ako nemate koga da obradujete onda to nije radost, ako nemate koga dušom da zagrlite, onda to nije radost. Radost je ono što osjeća duša kada se raduje drugom čovjeku i kada mu može biti na usluzi", kaže paroh Mihailo Andrić.
Usik kupio lažni Rolex uoči revanša s Furyjem od kojeg je zaradio 86 miliona dolara
