Bazdulj-Hubijar pisala Majkama Srebrenice: Nemam obraza tražiti oprost, klanjam se pred vašim bolom
Potresena književnica je uputila poruku Majkama Srebrenice, navodeći da ni sama ne može naći opravdanje za postupke njenog sina.
"Poštovane i drage Majke Srebrenice, pismo koje ste uputile mome sinu Muharemu, već dobrano potrešenu dodatno me je potreslo. Rekle ste sve što je trebalo reći, a to ste učinile na human, ljudski način, istinito i objektivno, način koji i nalikuje nekome ko je pretrpio, trpi i koji će do kraja života trpjeti nezamisliv bol. I sama, nažalost, znam šta su ratne rane. Na surov način ubijeni su moja majka i dvedesetak članova moje familije. Svjesna sam pak da nijedna bol nije usporediva sa gubitkom djeteta", navodi.
Bazdulj-Hubijar naglašava da je cijeli rat provela u Travniku radeći i kao ljekar u bolnici i u Sanitetskom bataljonu kao pripadnik V korpusa ABiH do samog kraja rata.
"I oprostila. I ne mrzim nikoga. Nisam zaboravila. Ko zaboravi, i nije čovjek. Svaki 11. juli, crni dan u kome se desio genocide odbolujem sa Vama, a jedno gostovanje na FTV u direktnom prenosu obilježavanja toga dana bukvalno sam jedva preživjela. Ne tražim razumijevanje (ni ja ga nalazim), ni opravdanje koje također ne nalazim, niti bih imala obraza tražiti oprost. Želim Vam samo reći da se klanjam pred dubinom Vašega bola i molim da mi oprostite što volim moga sina", istakla je.
Nastavlja da je neko pametniji napisao: "Vraćati zlo zlom je isto kao gasiti vatru benzinom". Zato je cijeli svoj život investirala u rečenicu: "Volite se, ljudi. Vjerujte u dobro i dobrotu".
"Ja potroših život ne znajući je li to i do koga doprlo. Vi ste prvi kojim sam odgovorila, progovorila. Porazno i zastrašujuće je koliko je u ljudima zla i mržnje. S koliko sladostrašća su po mome sinu pljuvali oni koji su u svakom aspektu života i rada neuporedivi s njim. S njima ne želim komunicirati na bilo koji način. Neka se sjete 'Ko nema nijedan vlastiti grijeh neka baci prvi kamen'", zaključila je.
