Bebe eland antilopa, lama, patuljastih koza i lemura najmlađi su stanovnici Pionirske doline

"Nakon zimskog boravka u zatvorenim štalama svojih nastambi, cjelodnevnoj njezi i medicinskoj zaštiti, za hranioce i veterinare Pionirske doline najveća nagrada su upravo prinove, odnosno zdravi, prekrasni mladunci rođeni prije svega šest dana", saopćili su iz Pionirske doline.

Kod eland antilopa prva ovogodišnja beba rođena je s malim rogovima i zbog toga je pokupila simpatije uposlenika u odnosu na svoju mlađu sestru koja još uvijek zavisi od pomoći majke i nije spremna upoznati svijet mimo tople štale. Reaguje na dječiju graju koja dopire s obližnjih dječijih igrališta, ali još uvijek, kao ni njen brat nije spremna boraviti na prohladnom proljetnom zraku.

Za razliku od njih mala, crna-bijela, čupava i razigrana lama, najmlađa u svom stadu, jako uživa u tom statusu i koristi svu pomoć "svojih roditelja", ali i "rođaka" iz skupine. Ona je već upoznala svoj dom, obišla s mladim lamama svaki kutak otvorenog dijela svoje nastambe, uživala u igri u sijenu, u zelenoj travi, u blatu, pa čak i snijegu. Već je navikla i na pažnju i njegu hranilaca i veterinara, a iako još uvijek nije spremna za konzumaciju hrane "svojih starijih rođaka" prepoznaje hranioce u njihovim crvenim radnim odijelima i sa ostalim lamama se raduje kada ih vidi kako s posudama prepunim mekinja i toplog obroka prilaze njihovoj nastambi.

Slična situacija je i u nastambi škotskog goveda koji dijeli prostor sa stadom patuljastih koza. Jarići kojima je ovo prva zima uopće se ne plaše svojih velikih, čupavih, rogatih i pola tone teških sustanara nego čak njihov odmor i preživanje koriste za trku po njihovim leđima, a ogromna tijela za skrivanje od malo starijih koza, ali i radoznalih pogleda djece koja ovih dana dolaze u Pionirsku dolinu.

Živo je i veselo i objektu "majmunarnik sa terarijem" u kojem su trenutno najmlađi članovi dvoje prekrasnih mladunaca lemura. Mada već u kategoriji tinejdžera i dalje, baš kao i kad su bili bebe, najinteresantniji su svakom posjetiocu, a svojih nestašluka ne štede ni ogromnu bou koja odmara u svom domu preko puta njih, ni "stražare" merkate koji su "na dužnosti" zbog svakog njihovog skoka, ni kajmana koji još uvijek spava na polici iznad toplog radijatora, ni kornjače na "banjskom tretmanu".

Njihove graje možda su ipak najmanje pošteđeni makaki majmuni čija družina, zbog činjenice da ih od lemura dijeli samo staklena pregrada, jedva čekaju više sunca i ljepših dana pa da mogu izaći u otvorene dijelove svojih nastambi i odmoriti se od razigranog skakutanja, penjanja i neprestane utrke mlađahnih lemura po zanimljivom drvenom namještaju njihovog doma.