"Krajem godine smo imali težak zadatak, od 100 aplikacija morali smo izabrati deset novih studenata koje ćemo stipendirati", priča za Klix.ba osnivačica i predsjednica fondacije Senita Slipac i objašnjava da broj stipendista ne podižu brzo jer žele da se maksimalno posvete svakom studentu i da mu omoguće napredak.
"Od prošle godine razvili smo program Professional Development Scholarship, koji obuhvata studente spremne da se razviju i pokažu više nego što to čine na samom fakultetu. To su studenti spremni da rade, studenti s posebnim doprinosom. Oni od nas ne primaju nikakvu finansijsku, već profesionalnu podršku, preporuke, pomoć pri pronalaženju posla i volontiranju. Na toj listi, uz dosadašnje, smjestili smo deset novih članova za koje smo sigurni da će u narednom periodu napraviti velike profesionalne korake", s oduševljenjem priča Slipac.
Kao jedan od pozitivnih primjera ističe priču o Mirzetu Omeroviću, studentu koji je zamalo odustao od škole jer nije imao novca ni za mjesečnu kartu za prijevoz. Zahvaljujući firmi Wood Team koja mu je posredstvom fondacije poklonila laptop, Mirzet je stekao uslove da se brine za sebe, zaradi i postane samostalan, a što je najvažnije, uspio je da "očisti" godinu na fakultetu koji pohađa.
Ona je imala priliku razgovarati sa mladim ljudima širom BiH, čak i u manjim gradovima i selima.
"Otkako sam se vratila iz Amerike pokušavam da shvatim kako ljudi ovdje žive i nadam se da će mi to shvatanje pomoći kako bih došla na pravu ideju da njihovu situaciju popravim. Stvarno ne znam kako samohrana majka koja je podstanar može da školuje dvoje djece, koja su uz sve to odlikaši, nekada i učenici generacije. Kako može imati i za hljeb, a kamoli za snagu da živi. Kako ona uspijeva da u svoju djecu usadi takvu upornost, takav elan, želju da uspiju i da se bore za bolje sutra kada pravdu i sreću nikada u životu nisu sreli?", pita se naša sagovornica.
Senita priznaje da je kroz proces aplikacija i traženja najboljih studenata puno toga naučila i da su je ljudi jako inspirisali i dali joj nadu.
"U ovoj zemlji ima budućnosti sve dok postoje ovakvi roditelji i ovako uporna djeca", zaključuje ona.
Otkriva da u esejima koje aplikanti pišu ne navode kako žele uspjeh za sebe, niti bijeg iz zemlje, već pišu o tome kako žele da se školuju da bi doprinijeli našem društvu, da bi njihovoj porodici bilo bolje, da neko bude ponosan na njih...
Za razliku od njih, ističe Slipac, većina ljudi koji su na nekim pozicijama i koji bi realno mogli da učine nešto pozitivno to ne čini.
"Oni ili ne žele ili ne smatraju bitnim da prepoznaju ove kapacitete. Većinom samo kukaju, a kad dođe do toga da se nešto konkretno uradi, da se zalažu, izađu na demonstracije i slično, onda sve postane sasvim druga priča. U to vrijeme omladina širom BiH gaji nadu će moći nešto da promijeni, a oni to i čine, iako na skroman način", ističe osnivačica Bosane.
Ona je godinama živjela u SAD-u i kaže da postoji velika razlika između maturanata u BiH i u Americi.
"Ogromna je razlika u spremnosti za život, za borbu, te upoznavanje sebe i svojih mogućnosti. Intervjuisala sam više od 50 kandidata i nijedan mi se nije javio poslije intervjua da zahvali za pruženu priliku. U Americi studente uče kako da pišu pisma zahvale, koliko brzo nakon intervjua ga trebaju poslati, jer se time izdvajaju od ostalih i pokazuju koliko im je stalo. Kod nas je mnogo studenata pogrešno popunilo aplikaciju jer nisu znali kako da prikažu svoje znanje, zaradu roditelja, svoje uspjehe, diplome... Neki nisu mislili da je bitno da navedu da su bili učenici generacije, da su pobijedili na takmičenjima, dok se to u Americi forsira. Naši studenti su ili previše skromni ili ne znaju kako da se 'prodaju'", primjećuje Senita.
Naravno, dodaje ona, nisu uvijek sami studenti krivi.
"Mnogobrojni su krivci što ova djeca nisu bolje pripremljena za život i zato mi u fondaciji Bosana forsiramo njihov profesionalni razvoj jer svako od njih dobija fnansijsku podršku da bi imao šansu da radi na sebi i svoj privatnom i profesionalnom razvoju. Mi želimo da popunimo tu prazninu da oni sutra, kada završe fakultet, budu zaista najbolji kandidati i za privatne firme i za državne institucije, i najbolji ljekari i najbolji profesori, koji će znati prepoznati i njegovati ono posebno u svojim studentima", kaže Slipac.
