BiH već godinama zaobilaze svjetski državnici, vrijeme nam posvećuje drugi red evropskih diplomata
Našu zemlju, uz nekoliko časnih iznimaka, u pravilu posjećuju drugorazredni, a slobodno možemo reći i trećerazredni diplomati, predsjednici stranaka, parlamentarci, predsjednici komisija, senatori, kongresmeni i poneki ministar.
Sušte protokolarnosti
Bez ikakve namjere da se dotične osobe obezvrijede, obzirom da se u velikom broju slučajeva radi o osvjedočenim prijateljima Bosne i Hercegovine, ipak se ne radi o osobama koje donose ključne odluke o pitanjima važnim za BiH. Većina tih posjeta i pratećih sastanaka sa bh. zvaničnicima, da ne izdvajamo sad pojedinačne, ostanu na nivou sušte protokolarnosti i na njima ne bude nikakvih kokretnosti.
Da ne bude zabune, u BiH dođu i premijeri, kancelari, pa čak i predsjednici, međutim, radi se o zemljama koje - kada su odluke koje su za BiH bitne u pitanju, ne igraju presudnu ulogu. To se, argumentacije radi, najbolje može vidjeti na primjeru posljednjih nametnutih odluka visokog predstavnika koje su prošle uz "prešutno" odobravanje međunarodne zajednice. A dobro je poznato ko upravlja međunarodnom zajednicom.
Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan, premijer Španjolske Pedro Snchez, kancelar Austrije Karl Nehammer, kao i mnogi drugi, veliki su prijatelji BiH i značajan partner na ekonomskom i nekim drugim planovima. Međutim, u kontekstu trenutnih političkih dešavanja u BiH, kada su u pitanju NATO, OHR, prijetnje secesijom, borba s ruskim utjecajem itd. malo nam mogu pomoći.
Ako se pokušamo sjetiti kada je u BiH bio naprimjer američki državni sekretar, njemački kancelar, francuski predsjednik i slično, trebat će malo više vremena da se odmotaju godine iza nas i pronađu takve posjete.
Nemati bliske odnose sa političkim vrhom zemalja koje upravljaju procesima u Evropi, a posljedično i u svijetu, znači nemati polugu kojom biste mogli, po potrebi, otkočiti ili zakočiti procese zavisno od toga idu li vam u korist ili na štetu.
U međuvremenu, u susjednoj Srbiji, stvari su dijametralno drugačije. Kod naših komšija u pravilnim vremenskim intervalima dolaze najviši evropski zvaničnici, predsjednici i premijeri. Ako je vjerovati izjavama predsjednika te zemlje Aleksandra Vučića, osim uzajamnih posjeta, redovni su i telefonski razgovori, a ono što je još bitnije je da su produktivni.
Svako ima svoju teoriju
Zašto je to tako, svako ima svoju teoriju - od onih koji tvrde da je zakazala bh. diplomatija, pa do onih koji kažu da BiH nije "zanimljiva" najvišim zvaničnicima. No, iako su i jedni i drugi djelomično upravu ništa od toga nije glavni razlog što nas je međunarodna zajednica stavila na, nadajmo se privremeni, "ignore".
Razlog što je oko Evrope trenutno fokusirano na Srbiju je - Kosovo. Posljednjih mjeseci ponovo je dospjelo u žižu javnosti kao mogući izvor nestabilnosti u regiji, a događaji od ljetos, kada je situacija sa registracijama i ličnim dokumentima došla na rub eskalacije, nije ostavila puno prostora za manevar pa je međunarodna zajednica brže-bolje krenula da taj problem riješi na duge staze.
Zato je, ako se pažljivo iščitaju izvještaji sastanaka srpskih i međunarodnih zvaničnika, fokus uvijek na rješavanju pitanja Kosova, a jasno je šta to znači. Vučić tvrdi da ga neće priznati, no historija govori da međunarodna zajednica ne gubi vrijeme i resurse na bitke koje ne može dobiti. Šta će se desiti, nije teško prognozirati, no kako stara poslovica kaže "ne može se sjediti na dvije stolice".
U međuvremenu, dok se to pitanje ne riješi, za očekivati je da će BiH i dalje obilaziti pomoćnici, zamjenici i savjetnici, uz ponekog premijera i ministra zemalja koje se BiH sjete samo kada treba dignuti ruku za još jednu rezoluciju, koja u konačnici služi samo da lakše "prođu" odluke poput one koje je u izbornoj noći donio visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
Prepoznajete li koje sarajevsko naselje je na fotografiji snimljenoj davne 1954. godine?
