Biljne i životinjske zajednice preživjele ledeno doba, ali neće i investitore u MHE
Prema njihovim riječia, u Bosni i Hercegovini je izgrađeno 106 malih hidroelektrana, preko 339 je u pripremi, a isušivanje prijeti za 250 naših rijeka.
"Cijenu ovog biznisa, profitabilnog za šačicu društvenih parazita, platićemo mi, generacije nakon nas i živi svijet oko nas. Kao dugogodišnjim borcima za rijeke, drago nam je da su se iza bagera i bahatih zaštitara, s kojima se inače suočavamo, konačno ukazale i gazde malih hidroelektrana (MHE), okupljene u Udruženju APEOR BiH. Vlasnicima malih HE jasno je da su raskrinkani. Raskrinkani su njihovi navodno dobročiniteljski biznisi, a sada je razotkriven i njihov strah. Vjerujemo da im nije bilo lako shvatiti i prihvatiti to da oni, sa svim svojim stranačkim klanovima, lobijima, zaštitarima, bagerima – strepe od ljudi koji imaju samo rijeke", kazale su u saopštenju udruženja koja se bore za zaštitu rijeka.
Države imaju obavezu prema planeti da obezbijedi smanjenje emisija stakleničkih gasova i zaštiti živi svijet, pogotovo obzirom na klimatsku krizu u koju upadamo.
"Male hidroelektrane (MHE) grade se na divljim bosanskohercegovačkim rijekama, u područjima do sada većim dijelom sačuvanim od štetnog ljudskog uticaja. Od same izgradnje često potpuno stradaju dragocjeni kanjoni, a s njima cijele biljne i životinjske zajednice koje su preživjele posljednje ledeno doba no investitore očigledno neće", kazali su.
Bosna i Hercegovina je inače pretposljednja država po vitalnosti ekosistema prema Indeksu okolišne učinkovitosti iz 2018. godine, a najlošije je ocijenjena zemlja u Evropi.
"Konvencija o biodiverzitetu nas obavezuje da do 2020. godine zaštitimo prirodu na 17 posto naše teritorije. Sada je pod zaštitom svega 2,2 posto i po tome smo ubjedljivo posljednji u Evropi. Graditelji MHE, kao i neki drugi biznisi, u tome su odigrali bitnu ulogu lobirajući protiv zaštićenih područja, da bi nesmetano betonirali rijeke, što je od koristi samo njima, dok bi od zaštićenih područja koristi imale i ljudske zajednice i živi svijet", objašnjavaju iz udruženja.
Male HE imaju alternativu
BiH je preuzela obavezu da do 2020. godine 40 posto utrošene energije obezbijedi iz obnovljivih izvora. Za članice Evropske unije (EU) ta obaveza iznosi svega 20 posto.
"Ovu obavezu su domaći političari, prikladno izlobirani, iskoristili da zanemare sve druge izvore obnovljive energije, koji nanose znatno manje štete prirodnom okruženju, a težište stave na izgradnju MHE, pod izlikom da to “Evropa od nas traži” i obmanjujući narod i da je to uslov članstva u EU. Zahvaljujući tom manevru, vlasnicima MHE sad na raspolaganju stoji dobar dio od oko 48 miliona KM subvencija, koje se kao “naknada za obnovljive izvore” plaćaju kao dodatak na mjesečnim računima za električnu energiju građana i privrednih subjekata. Pri tome udio MHE u ukupnoj proizvodnji struje u BiH iznosi svega tri posto", objasnila su udruženja.
BiH ima ogromne mogućnosti proizvodnje energije iz solarnih i vjetroelektrana - taj potencijal je gotovo tri puta veći od naše prosječne godišnje potrošnje, tvrde oni:
"Samo dvije vjetroelektrane, Mesihovina i Jelovača, smještene na jugozapadu BiH, prošle su godine proizvele 254 GWh, tj. preko 50 posto ukupne godišnje proizvodnje do sada izgrađenih 106 MHE. Stoga bi jedini “poremećaj na tržištu’’ izazvan moratorijem na MHE bio umanjen profit šačice tajkuna, među kojima ima osuđenih utajivača poreza", poručili su.
Iz udruženja koje se bore za rijeke kazali su da izgradnjom malih hidroelektrana tajkuni najviše profitiraju, dok živi svijet gubi:
"Većina odluka o gradnji malih HE donosi se u tajnosti: javne rasprave se ne oglašavaju, koncesije se dodjeljuju bez tendera, a eventualni oponenti - na vrijeme ućutkaju. Okolišne studije se prepisuju, a zakonski propisi ne štite čak ni Unu u srcu istoimenog nacionalnog parka – za razliku od u pismu spomenute Austrije koja gradi MHE ali je prethodno pod strogu zaštitu stavila gotovo trećinu državne teritorije.
Naši samodeklarisani dobročinitelji pak obezbjeđuju nikakav biološki minimum protoka, zatirući živi svijet rijeke, a u zajednicu donose tek malobrojna privremena radna mjesta - za građevinare i batinaše unajmljene da straše pobunjenje mještane. Rad MHE sasvim je automatizovan i najčešće jedan radnik opslužuje više od jedne MHE – u tom je pogledu i granap koji radi u dvije smjene korisniji.
Lokalne zajednice dobijaju naknade počesto manje od načelničkih reprezentacija. Fojnica, gdje je izgrađeno šest MHE, godišnje dobije oko 50.000 KM, što nije ni dva posto godišnjeg budžeta opštine.
Udio prihoda od koncesija u ukupnim prihodima Srednjobosanskog kantona, gdje je do sada izgrađeno ukupno 35 malih HE (skoro trećina od ukupnog broja u zemlji), iznosio je svega 0,46 posto u 2018. godini. Zajednice pri tome zauvijek gube jedinu mogućnost za razvoj turizma od kojeg koristi imaju razne skupine, od poljoprivrednih proizvođača i zanatlija, do visokokvalifikovane radne snage.
Neizvjesno je koliko će ljudi u naseljima kojima male HE ukradu i sadašnjost i budućnost dočekati istek koncesionog ugovora, ako isteka i bude. Treba znati da se nakon 30 godina inače radi generalni remont postrojenja, što je izuzetno skupo, tako da je jasno da ni taj ugovorni period nije slučajno odabran - cijeli poduhvat se izvodi bez rizika i uz minimalne rashode", stoji u saopštenju.
Još jedan od stavova udruženja koja se bore protiv izgradnje MHE jeste da ne treba nasjedati na ono što zovu "dobro naplaćenim dobročiniteljstvom":
"Rashodi MHE izgrađenih u Federaciji BiH su minimalni. Obično se oko tri posto odbija od godišnjeg prihoda MHE na ime koncesione naknade, godišnje održavanje pogona je svega oko dva posto od cijene početne investicije, porez na dobit iznosi svega 10%. Gruba računica na primjeru Jablanice pokazuje da će gazdi MHE na Doljanci za godinu dana ostati oko 1,8 miliona KM čiste zarade.
Nakon svega šest godina, cjelokupna investicija će biti otplaćena, a do isteka koncesionog perioda od 30 godina, investitor će zaraditi dodatnih i 29 miliona maraka, što je iznos tri godišnja budžeta općine Jablanica. U pitanju je dakle dobro naplaćeno dobročiniteljstvo.
Drugim riječima, stotine kilometara naših nedirnutih rijeka, od kojih zavisi opstanak i zdravlje svih nas, završiće u cijevima i to o našem trošku. Uz takve dobročinitelje, ne treba nam kriminalaca."
Rješenje za spriječavanje nepopravljive štete koju nanose MHE ova udruženja vide u trajnom moratoriju, a za kraj porućuju da "rijeke više nisu lak plijen".
