Blizu 60 institucija na državnom nivou: Od nuklearne sigurnosti do zaštite zdravlja biljaka
Pored Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH sa devet ministarstava, kao i Javnog radiotelevizijskog servisa BiH, na državnom nivou ima blizu 60 institucija, što agencija, što instituta, fondova i direkcija.
Uprkos stalnim zahtjevima građana i međunarodnih organizacija pa i obavezama iz Reformske agende da se smanji javna uprava, ogromna budžetska sredstva se još uvijek slijevaju u preglomazan i neefikasan državni aparat Bosne i Hercegovine.
Vladajuće strukture su se obavezale prema MMF-u da će usvojiti operativni plan za smanjenje ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ali upravo upumpavanjem kredita u administraciju kupuju socijalni mir i osiguravaju svoje pozicije.
Tako u Bosni i Hercegovini egzistira Fond za povratak BiH, na čijem je čelu Almedin Švraka s diplomom profesora fizičke kulture, Uprava BiH za zaštitu zdravlja bilja na čijem je čelu agronom i bivši SDS-ov poslanik u NSRS Goran Perković.
Osim toga, na državnom nivou egzistiraju agencije poput Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, Direkcije za ekonomsko planiranje BiH, Komisije za koncesije BiH, Ureda za razmatranje žalbi BiH, Agencije za unapređenje stranih investicija u BiH...
U prosjeku agencije na državnom nivou imaju blizu 30 zaposlenih, godišnji budžet blizu milion maraka, a za plate daju najmanje 500 hiljada KM. U sklopu tog luksuza neizostavna su službena vozila, putovanja, zagarantovana radnička i druga prava.
Član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić u javnom prostoru često upozorava na institucije koje ne opravdavaju svoje postojanje, a kao primjere je navodio: Komisiju za koncesije BiH, Agenciju za unapređenje stranih investicija u BiH (FIPA) i Agenciju za rad i zapošljavanje BiH.
"Postoji pretpostavka da ako bude manji broj institucija, da će biti manje Bosne i Hercegovine. Zbog toga niko ne razmišlja o njihovom ukidanju", istakao je ranije Mladen Ivanić.
Na pitanje koje institucije na državnom nivou ne opravdavaju svoje postojanje, prvenstveno zbog ogromnih budžetskih sredstava koja se u njih slijevaju, teško je dati valjan odgovor. Činjenica je da se revizorskim izvještajima rad i poslovanje navedenih institucija umnogome problematizuju.
