Sud smatra da nije dokazano da su optuženi počinli spomenuto krivično djelo.
Predsjedavajući Sudskog vijeća, sudija Jasenko Ružić naveo je da se izrečena oslobađajuća presuda temelji na ocjeni izvedenih dokaza - iskaza svjedoka, vještačenja i materijalnih dokaza.
Naime, Sud je, cijeneći iskaze svjedoka optužbe, utvrdio da se radi o kontradiktornim izjavama, te dovodeći ih u vezu s uvjerljivim alibijem koji su optuženima dali svjedoci odbrane, odlučio kao u izreci presude.
Kako je u obrazloženju presude navedeno, Sud je u ovom slučaju postupio u skladu s načelom „in dubio pro reo“ (u slučaju sumnje, sumnja je u korist optuženog).
Bogdanović i Sladoje oslobođeni su optužbe da su kao pripadnici vojno-policijskih snaga 13. juna 1992. iz kuće odveli Bajru i Suada Bešića u garažu i udarali, a kasnije ih prebacili do Jevrejskog groblja, gdje su ih upotrijebili kao živi štit, kojom prilikom je Suad Bešić smrtno stradao.
Istovremeno, oslobođeni su i optužbe da su 1992. godine dolazili u kuću porodice Simić i fizički zlostavljali Rajka Simića jer je bio oženjen ženom druge nacionalnosti.
Novo suđenje Bogdanoviću i Sladoju uslijedilo je nakon ukidanja prvostepene presude iz novembra 2015. godine, kada im je, također, bila izrečena oslobađajuća presuda.
Nakon što je Tužiteljstvo uložilo žalbu na tadašnju presudu, Vrhovni sud FBiH je u oktobru 2016. godine oslobađajuću presudu ukinuo i predmet vratilo KSS-u na ponovno suđenje.
Na presudu izrečenu u ponovljenom postupku, također, postoji mogućnost žalbe Vrhovnom sudu FBiH.