Odbijen zahtjev Jadranka Prlića za prijevremenu slobodu: Termin za puštanje tek 2032. godine

Jadranko Prlić koji je bio predsjednik Vlade takozvane Hrvatske republike Herceg Bosne osuđen je na 25 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom 1993. i 1994. godine. Prlić je pravosnažno osuđen 2017. godine, a 2004. godine se predao Međunarodnom krivičnom sudu za zločine u bivšoj Jugoslaviji.

Predsjednica Rezidualnog mehanizma Graciela Gatti Santana je odbacila zahtjev i u zaključku navela da iako je Prlić podoban za razmatranje za prijevremeno puštanje na slobodu, velika težina njegovih zločina i njegova nedovoljna demonstracija rehabilitacije značajni su faktori protiv takvog puštanja na slobodu.

"Nadalje, nema dokaza preda mnom koji utvrđuje postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdavali prevladavajući ovu negativnu ocjenu", navela je sutkinja.

Zanimljivo je da je ministarstvo pravde Republike Hrvatske i još jedna neotkrivena osoba ili institucija iz Hrvatske dala mišljenje, ali ona su uklonjena iz objavljene verzije.

Sutkinja Santana je također prilikom donošenja odluke uzela u razmatranje i mišljenja sudija Liu Daqun, Jean Claude Antonetti i Carmela Agiusa. Sudac Liu Daqun i Carmel Agius bili su protiv puštanja Prlića na slobodu, Jean Claude Antonetti iskazao da bi on bio za puštanje.

Pismo koje je Prlić uputio prilikom molbe za puštanje

U pismu kojeg je Prlić uputio navodi da je "dugo vremena poricao svoju ličnu odgovornost za zločine počinjene nad BH Muslimanima/Bošnjacima tokom oružanog sukoba HVO – ABiH 1992-94. Čak i nakon što je Žalbeno vijeće ICTY-a odbilo moju žalbu i potvrdilo prvostepensku presudu. Čak sam razmišljao o mogućem zahtjevu za reviziju presude".

Dalje navodi da je nakon dolaska na služenje kazne na otoku Wight u aprilu 2019. godine počeo detaljno analizirati presudu i da je pročitao nekoliko puta otvorenog uma i srca.

"Počeo sam čitati te presude i vidjeti sebe i moja uloga u počinjenim zločinima kroz oči žrtava, mojih sunarodnjaka Muslimana/Bošnjaka. Kroz oči onih koji su snosili posljedice mojih odluka, mojih djela i propusta. Samoća zatvorskog života također je pridonijela ovom procesu samorefleksije", navodi se.

On dalje tvrdi da je u procesu samorefleksije prihvatio ličnu odgovornost za zločine za koje je osuđen

"Prihvatam svoju presudu i svoju ulogu u zločinima za koje sam osuđen. prihvatam svoju ličnu odgovornost za počinjene zločine zbog svojih djela i propusta izražavam duboko kajanje i iskreno žaljenje zbog toga svim žrtvama muslimanske/bošnjačke nacionalnosti i njihovim porodicama", napisao je Prlić i istakao da prihvata činjenice u vezi s počinjenim zločinima koji su sadržani u presudama, kao i oblike udruženog zločinačkog poduhvata za koje je osuđen.

"Nisam negirao zločine koje je HVO počinio nad bošnjačkim stanovništvom. Izrazio sam svoje žaljenje zbog toga na više puta. Ti su izrazi žaljenja bili iskreni. Ali nešto bitno je nedostajalo – svijest o vlastitoj ulozi i priznavanje lične odgovornosti za te zločine. Mehanizmi od potiskivanje i poricanje bili su prejaki u mojim tadašnjim životnim okolnostima. Nalazio sam izgovore i opravdanja u ratnim okolnostima, u mojim ograničenim ovlastima, u zločinima druge strane, u nacionalnim interesima i ciljevi ... Doprinio je strah od mogućih negativnih posljedica za moju obitelj i sebe, ali i sram na potiskivanje i poricanje moje osobne odgovornosti", iskazao je Prlić.

Zanimljivo je i njegovo ponašanje u zatvoru pa se u izvještaju iz zatvora navodi da je Prlić prisustvovao obilježavanju Bajrama gdje se prisutnim izvinio zbog ponašanja Hrvata prema Bošnjacima-muslimanima koja su izvršena u njegovo ime.

Procjena sutkinje

U svojoj procjeni sutkinja je navela da je svjesna snažnog poticaja kod zatvorenika za općenite izjave o prošlim zločinima i kajanju što je u suštini oportunističko ponašanje u svrhu dobijanja podrške za prijevremeno puštanje na slobodu.

"Ostaje činjenica da su riječi upravo to – riječi – i po njihovoj se iskrenosti mora suditi analiziranje cjelokupnog konteksta u kojem su nastale, procjena odražavaju li se u njima konkretne i provjerljive radnje koje je poduzela osuđena osoba, te s obzirom na vrijeme poduzimanja istih akcije. Dok Prlić daje važna priznanja, njegove riječi često ostaju općenite, nedostatne razrada. U tom pogledu znakovito je da Prlić navodi da su njegova uloga i lična odgovornost ' detaljno opisano i razrađeno u presudama koje su objavljene i sve su dostupne' i da 'svako može pročitati te presude'. Takve generičke reference, za razliku od preciznije priznanje njegove uloge, stanja svijesti i zločina za koje je pronađen odgovoran, kao i specifična bol žrtava njegovih zločina i njihovih porodica, ne doprinijeti pokazivanju istinskog odraza njegovih zločina. Nedostatak istinske kritičke refleksije je pokazuju i Prlićeve kontradiktorne izjave o njegovoj ulozi i moći tokom sukoba, uz opasku zatvorskih vlasti da on oscilira između izjave da nema ovlasti i rekavši da je na 'vrhu vlasti' i poželio da je učinio više", navela je sutkinja.

Ona je zamjerila kako je navela Prlićevoj tendenciji minimiziranja njegovog autoriteta tokom sukoba, dok se u isto vrijeme priznaje bio na odgovornom visokom položaju, čini se u suprotnosti s punom težinom njegovih postupaka.

"Na kraju, izjave poput 'zbog prirode rata društvene konvencije su se srušile i ljudi su se ponašali na načine na koje inače ne bi' i 'mnogi su antimuslimanski osjećaji potaknuti Hrvatima koji su živjeli izolirane živote na selu' ostavljaju mi ​​dugotrajan dojam da Prlić još uvijek nastoji se ograditi od počinjenih zločina ili iznijeti opravdanja", istakla je sutkinja Santana.

Termin za puštanje Jadranka Prlića na slobodu je 16. august 2032. godine.